Božić je „najradosniji dan“ za svakog hrišćanina jer na taj dan se navodno rodio sin Božiji Isus Hrist, da bi 33 godina kasnije postradao „Radi svih grešnika, od Adama do kraja sveta. Stradao je čak i za one koji su Ga mučili, i za svoje neprijatelje koji su Ga predali na muke, i za one koji su, dobivši od Njega bezbrojna dobročinstva, ne samo da Mu nisu zahvalili, nego su Ga čak mrzili i progonili. Takođe stradao je za sve nas koji Ga svakodnevno vrijeđamo svojim lažima, svojim nedoličnim ponašanjem, i strašnom ravnodušnošću prema Njegovim stradanjima radi nas, koji Ga svojom nezahvalnošću i gnusnim grijesima po drugi put raspinjemo.“

Da li su „vjernici“ u Višegradu i Srebrenici imali na umu riječi i djela Isusa Hrista kada su na Badnji da, uz pucnjavu, crne zastave sa mrtvačkom glavom i pjesme koje vrijeđaju svakog pristojnog Srbina, a kamoli komšije Bošnjake, slavile njegovo rođenje?

Naravno da nisu, jer Isus Hrist je stradao i za svoje neprijatelje, moleći Gospoda da im oprosti „jer ne znaju šta rade“.

Oni ne praštaju.

Ovo nije prvi put da se dešava, jer Srpska pravoslavna crkva mudro ćuti i ćutanjem odobrava ovakvo ponašanje. Ćute i vlasti Republike Srpske jer to su njihovi glasači. Ćuti običan „mali čovjek“ jer ne smije da se zamjeraja sa „budalam“.

Svi ćute da ne bi izazivali antihriste, koji znaju biti veoma opasni kada su ljuti.

Zapitajmo se, kakvo smo mi društvo, kada ne želimo da razumijemo druge i drugačije od nas?

1. Kakvi smo mi ljudi kada ne možemo u miru i tišini proći pored mezarja u Potočarima, da ne mašemo četničkom zastavom koja kod nekih Srba i Bošnjaka izaziva nelagodnost i strah ili da ne puštamo pjesme koje vrijeđaju naše komšije?
2. Kakvi smo mi ljudi kada ne želimo da razumijemo šta drugi pored nas misle i osjećaju i na ljudski način odgovorimo na njihova osjećanja?
3. Zapitajmo se kakvi smo mi ljudi kada ćutke dopuštamo „patriotama“ i psihopatama da vrijeđaju naše komšije, prijatelje i poznanike?

Da skratim priču, u Bratuncu, Srebrenici, Višegradu živi dosta Srba, ali malo iskrenih sljedbenika Isusa Hrista. Pravi hrišćani ovakve budalaštine sebi nikad ne bi dopustili, niti bi ćutke trpili nacionalističko divljanje lokalnih kabadahija.

Izgleda da je Isus Hrist napustio Srebrenicu i Višegrad još 90-ih godina i još se nije vratio. Džaba se grade crkve i manastiri, džaba nam djeca na vjeronauci napamet uče molitve i žitija svetaca, džaba nam Biblije u ormarima, džaba se uzdržavamo od mrsne hrane.

Sve nam je džaba ako nemamo razumijevanje i ljubavi prema drugom i drugačijem, ako nam deset Božijih zapovjesti vrijede samo za Srbe i nikog više, ako ne osjećamo bol drugih i ne trudimo se da im tu bol olakšamo.

Džaba imitiramo Hrista, ako Hrista ne živimo.

Braćo Srbi, samo na taj način možemo Isusa Hrista vratiti u Srebrenicu i Višegrad i imamo godinu dana da to pokušamo.

Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije (13.01.2020.)

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne predstavljaju nužno uredničku politiku portala Frontal