Poštovani prijatelju Handke,

Čujem da nam, neplanirano, dolazite u Banjaluku 9. januara i da ćete besjediti na svečanoj akademiji na radost i sreću vaskolikog sr(b)stva. Iskreno da vam kažem imaćete veoma težak zadatak jer poslije Matije Bećkovića, Emira Kusturice ili Lazara Ristovskog, teško je nešto reći (bes)smisleno o veličanstvenosti naše Republike Srpske i našeg naroda. S druge strane morate znati da su naša očekivanja veoma velika, ipak Vi ste naš neobelovac.  

Iskreno, od kada smo saznali da ste dobili Nobelovu nagradu, nekako mi niste više baš iskreni prijatelj Srba, kako je to izgledalo ranije. Stalno se nekome i nešto pravdate i objašnjavate, a to nije nimalo srpski.

U svakom slučaju molim Vas da dobro birate riječi kada govorite o  Republici Srpskoj, njenoj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.

Ako sam dobro shvatio srpske branitelje vašeg lika i djela, vi još od 2006. godine koristite sintagmu „srebrenički genocid“. E to nikako ne spominjite u Banjaluci 9. januara, jer onda rizikujete da Vas proglase dijelom sorošove ekipe. Možete govoriti o „strašnom ili velikom zločinu“, ali se riječ genocid ne spominje u Republici Srpskoj.

Pročitao sam da vi ne negirate srpske zločine u Višegradu i drugim mjestima, gdje su Bošnjaci i Hrvati bili zatvarani, ubijani, prebijani, silovani, pljačkani, ponižavani. To za Vas nisu „koncentracioni logori“, ali jesu logori. Ako baš imate želju da govorite o tim stvarima  onda to morate staviti u jedan istorijski kontekst da sve to ispadne kao lična osveta, a ne sistematsko djelovanje.

Moj Vam je savjet da ne spominjite bilo koje žrtve, osim srpskih, jer o tome se ne govori nikada u Repubici Srpskoj, a kamo li u takvim svečanim trenutcima. Ako spominje neke brojeve, recimo broj ubijenih u Jasenovcu ili u zadnjem ratu, budite oprezni da slučajno ne koristite relevantne istorijske podatke, slobodno citirajte spske političare i nećete pogriješiti.

Ako želite ovacije onda obavezno uporedite stradanje Srba sa stradanjem Jevreja.

Budite oprezni i kada govorite o Slobodanu Miloševiću, jer Srbi imaju podjeljeno mišljenje o njemu, a ni Dodik ne želi da se mnogo o tome govori. Za neke od njih on je komunjara i izdajnik, dok je za druge heroj, patriota i vizionar. Najbolje da se držite njegove haške faze i nećete pogriješiti.

Ako želite ovacije onda naglasite da je Slobodna Milošević ubijen u haškom kazamatu.

Obavezno prećutite da ste izbjegli da budete svjedok odbrane na suđenju Slobodanu Miloševiću u Hagu, jer onda rizikujete da vas proglase dijelom sorošove ekipe.

Ako budete govorili o Jugoslaviji,  a kažu da ste žešći jugonostalgičar, molim vas budite oprezni, jer Srbi se ni oko toga ne slažu. Za jedne je ona bila tamnica i ništa više, dok se drugi godinama upiru da dokažu da je samo Srbima bilo stalo do opstanka Jugoslavije.

Ako želite ovacije najbolje je da kažete da je bila velika srpska zabluda i da su zbog te zablude Srbi najvise propatili.

Poštovani nobelovče Handke, ako već dolazite da govorite u Banjaluci 9. januara, najbolje da ne pričate ništa o 90-im, jer je sasvim jasno da se baš ne snalazite najbolje u tim vremenima.

Pričajte o današnjoj bezdušnoj EU, u kojoj sada živite. Pričajte im kako ste „izdali“ svoji vjeru pradjedovsku i postali pravoslavac. Pričajte o medijskim manipulacijama i koliko je istina važna za razvoj pristojnog društva. Pričajte im kako ste napustili svoju zemlju Austriju i niste došli da živite sa Srbima, koje toliko volite, već ste se nastanili u Francuskoj. Pričajte im kako ste se odrekli nagrade od 50 000 eura u korist Srba iz Velike Hoče i kako nemate povjerenje u srpske političare i način na koji bi oni trošili taj novac. 

Možda to pomogne našoj eliti  da shvate vrijeme u kojem žive.

Srdačan pozdrav,

Srđan!

Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije (06.01.2020.)

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne predstavljaju nužno uredničku politiku portala Frontal