Srđan Puhalo
Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.Srđan Puhalo
Nekrofilija nacionalizma
Prenošenje blogova Srđana Puhala nije dozvoljeno bez pismenog odobrenja redakcije. (23.12.2019)
Prije neki dan, u Vukovaru, na završnoj konvenciji HDZ-a za predsjednika Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović je kazala "Sigurna sam da našim poginulima nije žao što su poginuli, jer Hrvatska je tu.“, što je bila jedna od nizu „provala“ izrečenih tokom kampanje.
Njenu izjavu su prenijeli mnogi mediji, društvene mreže su se sprdale sa tim, ali zaboravljamo da je kult heroizma i herojska smrt osnova svakog nacionalizma, a Umberto Eko ga je svrstao u osnove svakog fašizma.
Postavlja se pitanje da li se izjava HDZ- ovke Kolinde Grabar Kitarović po bilo čemu razlikuje od izjava bilo kojeg nacionaliste u regionu?
Po čemu se Milorad Dodik razlikuje od Kolinde Grabar Kitarović kada govori o 500 000 ubijenih Srba u Jasenovcu iako zna da je taj broj ubijenih Srba nekoliko puta uvećan i nije tačan. Ni Bošnjaci nisu nevini, njihovi nacionalisti su pronašli 11 genocida nad njima.
I dok nas Kolinda Grabar Kitarović ubjeđuje da su hrvatski vojnici presrećni što su poginuli u Vukovaru i za Hrvatsku, Miloradu Dodiku je krivo što ustaše u Jasenovcu nisu pobile tolike Srbe. Bošnjaci sebe predstavljaju kao narod sa najviše preživljenih genocida. I jednu, i drugi i treći, slaveći mrtve jasno poručuju živima šta očekuju od nas danas, a to je spremnost da svoje lično, pa makar to bio i život, žrtvujemo za svoj narod ili državu.
To i jeste suština nacionalizma, da nam pokaže da mi kao pojedinci nismo važni, već da je važan narod iz kojeg potičemo.
Naši „mali“ životi u trajanju od 50, 60 ili 70 godina su nevažni, naspram tisućljećnog /vjekovnog postojanja našeg naroda. Nebitne su i naše lične priče, naspram epske istorije našeg naroda. Naša svakodnevica je banalna, a naši prohtjevi trivijalni, naspram veličanstvenog cilja koji naš narod mora da dosegne. Za pravog nacionalistu naša budućnost je povratak u prošlost, gdje će se živi ujediniti sa mrtvima.
Više nije dovoljno da volite svoj narod i svoju zemlju, oni od vas očekuju da srećni trpite njihove nepravde ili umrete za njih.
Nema ništa pogubnije po naš nacionalizam, a samim tim i za naš narod, od tog posesivnog individualizma, u kojem radite ono što volite, putujete tamo gdje želite, ne plašite se drugog ili drugačijeg družite se s ljudima koji vam prijaju, vjerujete u Boga koji samog izaberete ili ne vjerujete uopšte i jednostavno budete ono što jeste. Prosto rečeno, trudite se da živite svoj život, kako vi želite.
A upravo apologete tih nacionalizama žive kao individualci (lično bogaćenje, moć jednog čovjeka, kontrola sistema, obesmišljavanje institucija i zakona), ne osvrćući se na interese naroda i njegovo svakodnevno propadanje i nestanak.
Odbacivanjem kulta tradicije, opet Eko, vi se okrećete životu, a ne smrti. U stvari, vi počinjete da poštujete svoje pretke i prošlost, bez veličanja smrti i mitologizacije prošlosti. Naši nacionalizmi ne mare za budućnost, oni su okrenuti parastosima, misama zadušnicama i komemoracijama i zbog toga svakog poginulog i ubijenog pripadnika svoga naroda opažaju kao srećkovića koji je sebe mrtvog ugradio u budućnost svoga naroda.
Nacionalisti vole zombije i u to su nas pretvorili.
Prenošenje blogova Srđana Puhala nije dozvoljeno bez pismenog odobrenja redakcije. (23.12.2019)
