Srđan Puhalo
Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.Srđan Puhalo
Da sam ja Dodik ili kako da se Republika Srpska suoči sa prošlošću
Milorad Dodik ima jedanaest savjetnika, mada se ja slažem sa Kusturicom koji je onomad kazao da je to čovjek „kome ne trebaju savjetnici“. Ipak, niko od njih nije mu sugerisao da pokaže barem malo empatije prema bošnjačkim i hrvatskim žrtvama tokom izricanja presude Radovanu Karadžiću. Dodik je kazao, mada potpuno netačno, „da je misija Haškog tribunala bila da osigura pomirenje, ali da je sada došlo do toga da je ono još neizvjesnije i gotovo nemoguće“.
Biću slobodan da mu dam nekoliko savjeta u vezi okončanja ratnih dejstava 23 godine nakon završetka rata u Bosni i Hercegovini, a koji bi vodili ka pomirenju za kojim Dodik toliko žudi.
- U narednoj godini iz budžeta obezbijediti milion konverbitilnih maraka da se obilježe sva masovna stratišta Bošnjaka i Hrvata u Republici Srpskoj.
- U naredne tri godine obilježiti sve masovne grobnice, logore, zatvore za Bošnjake i Hrvate u Republici Srpskoj.
- U narednih godinu dana angažovati institucije Republike Srpske da se pronađu tijela svih nestalih Bošnjaka i Hrvata na teritoriji ovog entiteta.
- Institucije Republike Srpske trebaju napraviti poimenični spisak svih poginulih Bošnjaka i Hrvata koji su stradali, kao borci i civili, na teritoriji Republike Srpske.
- Zvanični predstavnici Republike Srpske su dužni da se pojave na svakoj komemoraciji bošnjačkim i hrvatskim civilima na teritoriji Republike Srpske.
- RTRS o tim komemoracijama treba redovno da izvještava u informativnim emisijama.
- U školama Republike Srpske izabrati jedan dan u kojem će se govoriti o stradanju Bošnjaka i Hrvata u Republici Srpskoj tokom 90-ih.
- U četvrtom razredu srednje škole u sklopu predmeta demokratija svi učenici trebaju da posjete neko mjesto na kojem su stradali Bošnjaci i Hrvati u Republici Srpskoj (Srebrenica, Prijedor, Višegrad) gdje bi preživjeli pričali o tim događajima.
- Prihvatiti presude Suda u Hagu i ostalih domaćih sudova, a istorijske istine prepustiti istoričarima.
- Zabraniti da se ljudi osuđeni za ratni zločin bave javnim radom i politikom, sva ostala prava uživaće u punom kapacitetu.
- Osuđenim za ratne zločine oduzeti sva odlikovanja i priznanja.
Kada sve ovo uradimo sve to isto tražiti od Federacije BiH.
Zašto je sve ovo važno uraditi?
Prije svega zbog budućnosti naše djece.
Naša je obaveza da našoj djeci i unucima raščististimo prošlost od svake prljavštine. Oni nisu odgovorni za naše ratove, ali posledice po njih mogu da budu katastrofalne. Kada bi sve ovo uradili pokazali bi da smo ljudi, da poštujemo žrtve i tuđe i naše. Manipulisanje brojem poginulih vojnika i civila bi sveli na najmanju moguću mjeru, priču o prošlosti bi učinili racionalnom i prepustili je istoričarima. Sve ovo bi dovelo do potpuno drugačijeg odnosa prema ratu u Bosni i Hercegovoni i to bi nam omogućilo da se napokon okrenemo rješavanju svakodnevnih problema kojih je sve više. Slika o Republici Srpskoj bi se promijenila i nebi bilo potrebe za raznim rezolucijama o Srebrenici u Ujedinjenim nacijama.
Lešinari poput Puhala i drugih bi ostali bez mrtvih i ne bi imali više tema da zavađaju narod i od toga dobro žive.
Ali ko sam ja, da bi me Dodik poslušao.
Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije
