Sjećate li se onog mog bloga o Kotor Varoši i 240 Bošnjaka i Hrvata kojima porodice još uvijek traže grobove. Bio je poprilično čitan i izazvao je dosta reakcija na mojoj fejsbuk stranici. Tako mi se javio izvjesni Branislav Vukelja koji je napisao „Bolje da se zapitaju oni iz Večića zašto mi se komšija vratio u najlon-kesi u komadima sa pregovora, ili oni što po Serdarima pobiše i ono u kolijevci ..Možda oni što su brenerom pekli 4 milicionera i puštali na razglas njihove patnje?..Možda one žene što su po dolasku u Travnik za 100 DM lagale da su silovane?...Gadiš mi se majstore, i ti i "publika" ti. Božić ne pominji, kada pred bajram objaviš nešto slično, močiće se reći da si ispravan. Srećni ti praznici“

Vidim čovjek „poznaje“ materiju i odlučih da se malo raspitam o ta četiri milicionera koje su muslimani/Bošnjaci žive pekli brenerom i njihove krike ili kako Vukelja kaže patnje, puštali preko razglasa. U jednoj verziji priče, koju sam ranije čuo, njihove krike muslimani/Bošnjaci su puštali preko džamijskog razglasa.

Zamolim Vukelju da mi pošalje imena ubijenih milicionera, jednom, dva puta i ne dobih nikakav odgovor. Valjda sam mu se toliko ogadio, da nije želio da više komunicira sa mnom.

Šta da se radi, krenem da se raspitujem, tražim, guglam i ... I ništa pouzdano, relevantno i zasnovano na činjenicama.

Do čega sam došao.

Krajem juna, tačnije 29. 06. 1992. godine u borbanim akcijama u okolini Kotor Varoši je poginulo 17 srpskih boraca, a među njima i neki pripadnici specijalne policije CSB Banjaluka. U Glasu Srpske od 4. jula 1992. godine nalazimo smrtovnice za 7 policajaca CSB Banjaluka.

Znači imamo podatak o 7 poginulih pripadnika specijalne milicaje CJB Banjaluka, ali još uvijek nemamo podatak kako su poginuli i da li je neko od njih stradao kako je napisao Branislav Vukelja.

Dan kasnije, 5. jula, u Glasu Srpske, dnevnim novinama autonomne regije Krajine, imamo izvještaj o sahrani 4 banjalučka policajaca koji su sahranjeni u zajedničku grobnicu u gradskom groblju Borik.

Tekst pod nazivom „Poslednja počast junacima“ potpisuje M. Milojević a fotografija je uradio R. Ostojić, i u njemu možemo pročitati da su sahrani prisustvovali Radoslav Brđanin, predsjednik Kriznog štaba AP Krajina, Stojan Župljanin, načelnik CSB Banjaluka, Radislav Vukić, predsjednik SDS-a Bosanske krajine i Nikodin Čavić, predsjednik Srpske radikalne stranke za BiH.

Parastos poginulim policajcima služio je vladika Jefrem sa drugim sveštenicima, koji je kazao da su policajci poginuli za „vjeru pravoslavnu i otadžbinu našu.“ Potom je dodao „Nema opravdanja za postupke naših neprijatelja, ali oni kojima ništa nije sveto nije svet ni život čovjeka. Ali mi mislimo drugačije i zato smo ovdje da zahvalimo i ako je moguće utješimo njihove roditelje, a njima junacima da odamo poslednju počast. Bolje je i časnije umrijeti pošten, nego živjeti sa onim što je sramotno.

Radislav Vukić je kazao „da niko nema prava da uništi jedan narod. Oni su branili svoj narod svoje porodice i domove i zato ih treba slaviti kao heroje, koji imaju i vjere i časti".

Nakon njih je govorio i pripadnik specijalne policije Danko Kajkut i nijedan od ovih govornika, niti novinarka nisu spomenuli da su policajci ubijeni na svirep način kako ga opisao Branislav Vukelja.

Da se tako nešto desilo sigurno bi bilo spomenuto od strane govornika koji su bili i te kako upućeni u ono što se tada dešavalo u i oko Kotor Varoši ili bi se pojavilo u medijima AP Bosanske krajine. O tome se nije pisalo ni prije ni posli 4. jula, a vjerovatno bi se pisalo da se desilo.

Koliko ja imam saznanja svi ovi policajci su poginuli u borbama sa muslimanima/Bošnjacima i tijela nekih od njih nisu bila odmah izvučena sa vatrene linije i to je učinjeno nekoliko dana kasnije.

Priča o muslimanima/Bošnjacima koji su „pekli“ srpske policajce i sve to puštali preko razglasa je najvjerovatnije izmišljena i sada se prenosi među Srbima, da bi se zločini srpske vojske i policije u Kotor Varoši objasnili i opravdali.

Na kraju bih zamolio sve Vukelje koje imaju neke relevantne podatke o ovom slučaju da mi se jave, da ne griješim dušu.

PS. I pored svih reakcija niko mi nije javio gdje su grobnice pobijenih Bošnjaka iz Kotor Varoši, ali mi se javio jedan Bošnjak sa molbom da mu pomognem i evo šta je napisao „....nismo tražili ni ko ih je ubio, ni kako, samo tražimo kosti da ih sahranimo kako teba..... Evo suze mi opet idu sve mi dođe opet....izgubio sam ja i brata koji je imao 15 godina ....strica i djecu njegovu svu najstarije bilo isto 15 a najmlađe 12 godina....“

Drage moje „patriote“ gdje će vam duša?

Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije