Da li znate ko je Milan Ljepojević?

To vam je čovjek koji je do sada objavio deset knjiga i  u svih deset knjiga glavni lik je Milorad Dodik. Što je Borne za Ladlama, Herkul Poaro za Agetu Kristi, Hari Poter za Džoanu Rouling, to je Milorad Dodik za Ljepojevića. Naravno Dodik je i  Borne i Poaro (zamalo ne napisak paora) i Hari Poter.

Elem, ja tradicionalno objavim recenziju njegove knjige, ali ovaj put napraviću presedan, pa ću napraviti recenziju njegove recenzije. U poslednjoj knjizi Ljepojevića sabrani su govori Milorada Dodika iz izborne kampanje za lokalne izbore 2016. godine.

Pa da počnemo...

Odmah na početku recenzije, nakon dugog razmišljanja, Ljepojević daje konačno rješenje svega što se tiče Milorada Dodika. On je ISTINA.  Istina je osnova svih njegovih uspjeha na izborima, posle izbora, u biznisu, košarci i muzici. Naravno tu istinu prepoznaje narod i narod je taj koji daje legitimitet toj istini na izborima.

Izvini Isuse, ali naša ISTINA se ovaplotila u Miloradu Dodiku. Ako je Dodik ISTINA onda mu RTRS, ATV, Kusturica, Obrad Kesić, Dževad Galijašević, Miroslav Lazanski, Dragomir Anđelković, Mato Đaković dođu ko apostoli koji,  za pristojne novce, šire ISTINU među vaskolikim srpskim stadom.  

Ljepojević pri tome zaboravlja da je za Dodikovu ISTINU na ovim izborima glasalo 29,1%  od ukupnog broja glasača u Republici Srpskoj.

U daljem tekstu Ljepojević kaže „Moja empirijska ili, tačnije rečeno, porodična analiza me

naučila da nema vrhunskih, planetarnih uspjeha bez dobrih ljudskih kvaliteta i osobina. Jednostavno rečeno, loš karakter, loš čovjek ne može biti vrhunski uspješan ni u jednom poslu. Samo dobar čovjek koji ima sjajne ljudske kvalitete i moralne vrijednosti može imati širinu i biti vrhunski uspješan u svom poslu.“

Teško je razumjeti kako funkcioniše ta empirijsko- porodična analiza, ali pripisaću to svojoj sujeti i tupavosti. Psihološka literatura, nalazi povezanost između psihopatije i uspjeha na poslu, a o šitini, dobroti i ostalim ljudskim kvalitetima  dalo bi se raspravljati. Naravno Dodik nije psihopata jer bi to Ljepojević sigurno primjetio i napisao.

Da li namjerno ili slučajnom ne znam, Ljepojević prenebregava činjenicu da je partijska infrastruktura i disciplina takođe važna za uspjeh Dodika, tu je i ucjenjivanje poslom u javnim ustanovama pred izbore, prijetnje čitavim opštinama da neće biti para, kontrola glasačkih odbora. Dodamo li tome kupovinu poslanika i lidera opozicije kao jednu od omiljenih disciplina Ddoika postavlja se pitanje da li su to vrijednosti koje odlikuju dobrog čovjeka.

O planetarnom uspjehu našeg vođe nema se šta dodati i taj uspjeh može ugroziti samo drugi srpski superheroj Aleksandar Vučić.

A onda Ljepojević zakucava ovu hipotezu pozivajući se na svog djeda „koji je smatrao da karakter i karakterne osobine čovjeka moraš prepoznati po hodu.“ Izgleda da je Ljepojevićev djed  sljedbenik poznatog psihijatra i psihoanalitičara Vilhema Rajha koji je nešto slično tvrdio još početkom 20. vijeka.

Ne znam za djeda ali Rajha su Amerikanci šikanirali i proglasili šarlatanom.

Potom Ljepojević kaže „Bez jake karakterne crte se može biti dobar u svakoj profesiji, ali biti vrhunski uspješan može biti samo dobar čovjek, koji poštuje najvrednije moralne ljudske vrijednosti. Čovjek koji poštuje majku, oca, brata, sestru, djecu, unučad, kumove, prijatelje je kompletna i zadovoljna ličnost, sposobna da postiže vrhunske rezultate u oblasti u kojoj radi i djeluje.“

Vjerujem da Milorad Dodik poštuje svoga oca i majku, ali opšte je poznato koliko poštuje brata, djecu i kumove. Upravo ti ljudi koje Milorad Dodik toliko poštuje su i najupješniji biznismeni  u Republici Srpskoj. Pa zar i Dodik onomad nije citirao svoga djeda „Sa gospodom gospodski, sa ciganima ciganski.“

Ja bih dodao, pošto Ljepojević nije, da je nepoštivanje političkih protivnika, novinara, muslimana, nazivajući ih stranim plaćenicima, izdajnicima, nešto po čemu je Dodik poznat i preduslov za postizanje vrhunskih rezultata u poslu kojim se bavi.

Milorad Dodik je IZDRŽLJIV tvrdi Milan Ljepojević jer  „Malo je takvih predsjednika koji su sposobni da u jednom danu pređu nekoliko hiljada kilometara avionom, helikopterom i automobilom i govore na četiri skupa pred više hiljada ljudi.“

Da li je Ljepojević glup ili bahat ne znam, ali ovim što je napisao on priznaje da Milorad Dodik u predizbornoj kampanji, u stranačke svrhe, koristi prevozna sredstva Vlade Republike Srpske. On zloupotrebu položaja naziva IZDRŽLJIVOŠĆU.

A onda slijedi kraj i to kakav kraj „Na kraju, ne želim reći da je nastupe i govore Milorada Dodika nemoguće analizirati, naprotiv, to je relativno lako. Ali svakome bih ipak preporučio da te govore prvo sasluša i pročita, a tek potom analizira. To je jedan od razloga zašto se pojavljuje ova treća po redu knjiga govora Milorada Dodika.“

Kao što vidimo Ljepojević nas skrušeno i očinski moli da Dodikove govore prvo pročitamo ili saslušamo da bi ih analizirali, kao da je moguće drugačije.

Na kraju krajeva ISTINA se prihvata, a ne analizira i propituje, to je povlastica NAJIDRŽLJIVIJIH.

Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije