Srđan Puhalo
Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.Srđan Puhalo
Koga ćete ekploatisati naši poslodavci?
Neki dan čitam procjenu da je u Sloveniju, Njemačku i Hrvatsku, prošle godine, otišlo između 65 000 i 70 000 radnika iz Bosne i Hercegovine. Takođe neki dan pročitah da je prosječna plata u BiH za avgust iznosila 888 KM ili oko (444 evra).
Ako se nastavi ovaj trend u Bosni i Hercegovini će ostati političari, njihovi vijerni glasači, poneki analitičar, penzioneri, maloljetnici i poslodavci ali za njih nisam potpuno siguran.
Odmah da razjasnimo domaće političare ove brojke neće mnogo zabrinuti, dok god mogu da namaknu dovoljno novca u budžet, da kupe socijalni mir. Ove brojke neće mnogo zabrinuti ni međunarodnu zajednicu, jer njima je potrebno „mlado meso“ sa Balkana, bolje nego iz Avganistana, da bi popunili svoje demografske rupe i zadržali trenutno blagostanje u kojem žive. Neće se zabrinuti ni penzioneri, jer oni su istrenirani da životare, od ništa. Mladi već razvijaju strategije za odlazak u inostranstvo.
Jedini koji imaju razlog za brigu su poslodavci i vjerujem da se sve više brinu jer im sve više fali radnika, a da ne govorim o nedostatku dobrih radnika.
Naravno, znaju oni vrlo dobro kako funkcioniše današnja Bosna i Hercegovina. Znaju kako se dobijaju poslovi. Znaju sa koliko procenata da se zahvale onima koji im daju poslove. Znaju i da se mora platiti predizborna kampanja političkih partija, ali znaju da sve lakše i sve više ostaju bez dobrih radnika. Psihološka granica je pređena i nikad se lakše građani Bosne i Hercegovine ne odlučuju da posao potraže „tamo daleko“.
Džaba poslodavcima što dobiju posao, kada neće imati ko da im radi.
Ako meni ne vjerujete pitajte tekstilce kako dijele poslove međusobno, da ne bi izgubili klijente, jer ne mogu da nađu dovoljan broj radnika da bi ispoštovali rokove.
Znaju poslodavci da ako ostanu bez radnika, ostaće i bez moći, džipova, skupih satova, egzotičnih ljetovanja, velelepnih kuća, zato su oni jedina nada za spas Bosne i Hercegovine.
Osim što će morati početi da više plaćaju radnike, moraće i više da ih poštuju kao radnike, da plaćaju njihov prekovremeni rad, da poštuju njihove porodice i slobodno vrijeme. Moraće da ih tretiraju kao ljude, a ne potrošnu robu, jer će u protivnom prije ili kasnije svi ti nezadovoljni radnici otići vani. Znaju poslodavci da ni to neće biti dovoljno da zadrže svoje radnike, jer je mnogo onih koji su se umorili od priča o nekom novom ratu, od korupcije, kriminala, lošeg obrazovanja i zdravstva, besperspektivnosti, od ovakve Bosne i Hercegovine.
A za ovakvu Bosnu i Hercegovinu najviše su krivi domaći političari.
I zaboraviti na pobunu proletarijata u Bosni i Hercegovini, neće biti ni pobune građana, u narednom periodu očekujte pobunu poslodavaca, jer ako se ne pobune i nešto promijene u ovoj zemlji, neće ni njih biti.
Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije
