Srđan Puhalo
Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.Srđan Puhalo
Srebrenico ti si meni mila
Obraćanje Milorada Dodika na posebnoj sjednici Narodne skupštine Republike Srpske o Izvještaju o radu Komisije za Srebrenicu je proteklo prilično šizofreno i smišljeno da pred izbore po ko zna koji put prikaže Milorada Dodika i SNSD kao jedine zaštitnike Srba i Republike Srpske.
Mene posebno dojmila teza koje je iznio Dodik, a koju smo već odavno čuli, koja prkosi logici, ali koja prija srpskom uhu:
„Srebrenički zločin bio je dogovrena tragedija, s namjerom satanizacije Srba.“
Ovo nije ništa novo, već odavno postoji teza da su Izetbegović i Ameriknci još 1993. godine dogovorili ubijenje Bošnjaka u Srebrenici, ali onda se to komlikuje pojavljujem francuske obavještajne službe, predsjednika Francuske Žaka Širaka, snaga UNPROFOR-a, holandski vojnici i Naser Orić.
Problem sa ovom Dodikovom tezom je što ne postoje materijalni dolazi (dokumenta) koja bi potvrdila ovu tvrdnju.
Drugi problem je što niko ne može da objasni kako je došlo do toga da Izetbegović i Klinton navedu Srbe da za nekoliko dana pobiju tolike Bošnjake? Realno, oni jesu mogli planirati ili priželjkivati neki masovni zločin Srba, ali se postavlja pitanje kako su privolili Srbe da to urade?
Najčešći odgovor na ovo pitanje je da su to uradile paralelne službe, bez znanja vojnih i civilnih vlasti Republike Srpske.
Onda se postavlja logično pitanje, ako su Srbi počinili „strašni zločin“ u Srebrenici, a svi kažu da jesu, i ako su to uradile neke paralele službe koje nisu kontrolisale ni civilna, ni vojna vlast, zašto niko nije procesuiran od strane vojnih i civilnih sudova Republike Srpske za to? Jednostavno rečeno zašto su vojne i civilne vlasti Republike Srpske ignorisale „nestašluke“ Beare, Tolimira, Popovića tj. stranih obavještajnih službi u Srebrenici i čekale na haške presude?
Zašto?
Četvrto pitanje je vrlo jednostavno, otkud tolike masovne grobnice oko Srebrenice, njih 77 od toga samo 6 primarnih i ostale su sekundarne, a ima i tercijarnih, ako vlasti u Republici Srpskoj nisu ovo organizovale? Da li su Izetbegovićeve, Širakove i Klintonove obavještajne službe, koje su organizovale ubijanje srebreničkih Bošnjaka i Bošnjakinja, bez znanja vlasti u Republici Srpskoj, organizovale i prikrivanje zločina?
Naravno da nisu, „pakete“ kako ih je nazivao Beara, su sklanjali srpski vojnici po naređenju srpskih oficira.
Kao što vidite ovu Dodikovu tezu je veoma teško logički braniti, osim ako ne želimo da priznamo da su Karadžić i Mladić tog jula 1995. godine radili za Amerikance, Francuze i Aliju Izetbegovića.
Što je morate priznati glupa tvrdnja.
Ipak ja najviše vjerujem narodnim pjesnicima koji su onomad ispjevali pjesmu koja iskrenije govori o onome što se dešavalo 1995. godine u Srebrenici, od Dodika i od bilo koje komisije a ona glasi
„Srebrenico ti si meni mila, što se nisi dvaput ponovila“
Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije