Opoziciju stoga, ovakvu kakva jeste, to dovodi u položaj u kome ona nije u stanju naći politički slobodan prostor u okviru kojeg bi djelovala i na osnovu kojeg bi gradila svoju, autentičnu predizbornu kapmanju. Naravno, taj prostor itekako postoji, ali da bi se u njega ušlo potrebna je politička hrabrost i dugoročna vizija i strategija. “Alternativa” se međutim odlučuje da igra na terenu vlasti, te se tako utapa u nju samu kao i samu njenu matricu, dajući dodatni argument onima koji tvrde da su “svi isti”.

Istraživanje koje je polovinom juna 2018. godine, kako se navodi, za vlastite potrebe sprovela agencija  PRIME Communications, a u kojem je 1000 građana BiH imalo priliku da putem usmenog intervjua, na osnovu unaprijed pripremljenog upitnika odgovori na postavljena pitanja, privukla je priličnu medijsku pažnju. Da podsjetimo, istraživanje je pokazalo da, između ostalog, 72,1% Bošnjaka, 64,8% Srba i 54,2% Hrvata smatra da će Bosna i Hercegovina postojati kao multietnička država sa svim istim vladinim institucijama koje i danas postoje, te da u budućnosti Bosna i Hercegovina neće biti ovako ustrojena, smatralo je 24,3% Hrvata, 17,2% Srba i 14,7% Bošnjaka.

Sa druge strane, da će Republika Srpska da se odvoji od Bosne i Hercegovine i pripoji Srbiji smatra tek 23,6% Srba, 6% Bošnjaka i 3,5% Hrvata, dok 78,2% Bošnjaka smatra da to nije vjerovatno, 61,8% Hrvata i 55,6% Srba. Na ovo pitanje je odgovorili ne zna ili odbija 34,8% Hrvata, 20,9% Srba i 15,8% Bošnjaka. Kada je u pitanju odvajanje “hrvatskog dijela teritorije”, izražen je sličan skepticizam: Da će se teritorija na kojoj žive Hrvati odvojiti od BiH i pripojiti Hrvatskoj smatra 18,7% Srba, 6,3% Hrvata i 3,2% Bošnjaka. Mnogo je više onih koji smatraju da to nije moguće i to 80,5% Bošnjaka, 58,6% Srba i 59,1% Hrvata. Na ovo pitanje odgovor nije dalo 34,7% Hrvata, 22,7% Srba i 16,3% Bošnjaka.

Što se unutrašnjeg uređenje tiče, da će BiH imati istovjetne granice, ali će unutrašnje strukture entiteta biti drugačije smatra 40,2% Srba, 39,6% Hrvata i 24,1% Bošnjaka. Da je to malo vjerovatno mišljenja je 48,2% Bošnjaka, 36,5% Srba i 33,3% Hrvata. Na ovo pitanje nije odgovorilo ili nije znalo šta da odgovori 27,1% Hrvata, 23,3% Srba i 17,6% Bošnjaka.

Kako smo već pomenuli, rezultate istraživanja prenio je nemali broj medija. Međutim, ono što upada u oči je činjenica da i pored toga, reakcija političkih zvaničnika na istraživanje nije bilo. U jeku političke kampanje, to može da znači samo jedno-da se rezultati ne poklapaju sa onim što političke platforme u Bosni i Hercegovini “nude” dijelovima izbornog tijela kojem se obraćaju, te da su u skladu sa tim odlučili da je za njih najpamatnije da je jednostavno ignorišu.

Jasno je da istraživanje zorno pokazuje da građani Bosne i Hercegovine sasvim racionalno razmišljaju kada su u pitanju mogućnosti da se određene stvari dese-secesije, raspad države i njen unutrašnji teritorijalni preustroj očigledno su stvari u koje se ne vjeruje previše.

Tako je, komentarišući rezultate istraživanja, psiholog Srđan Puhalo istakao da je ono  “pokazalo da ljudi nisu neodgovorni i neracionalni" te da su “rezultati istraživanja možda poruka političarima da batale postojeće politike i da se okrenu stvarnim problemima građana".

Korisno je podsjetiti da je svaka dosadašnja predizborna kampanja u svojoj suštini bila bazirana upravo na obećanjima ili prijetnjama secesijama, preustrojima unutrašnjeg uređenja zemlje po mjeri jednog od naroda, i sa druge strane, odbranama od tih istih prijetnji i obećanja, te najavama preustroja zemlje onako kako onaj drugi ili treći to želi. Očito, ni ova kampanja kojoj upravo svjedočimo nije izuzetak-naprotiv, čini se da je po tom pitanju do sada najintenzivnija.

Imajući navedeno u vidu, postavlja se logično pitanje: Ako građani BiH ne vjeruju više u preveliku mogućnost takvih scenarija, a pomenuto istraživanje ukazuje na to, da li će u oktobru 2018. godine oni kojima je se kampanja zasniva na zazivanjima takvih scenarija, biti kažnjeni od strane glasača?

Odgovor na ovo pitanje nije ni malo jednostavan jer ni sam proces donošenja konačne odluke kome će prosječan glasač u BiH dati svoje povjerenje daleko je od jednostavnog. Na taj i takav proces utiče niz faktora, te je ovaj o kojem je ovdje riječ, samo jedan u nizu. Ne treba zaboraviti da oni koji nude nemoguće scenarije, paradoksalno, istovremeno nude i “bolje sutra”, nude poslove, nove investicije, razvoj infrastrukture, brigu o socijalnim kategorijama itd., te usput drže i na sve moguće načine koriste poluge moći i utjecaja u društvu da bi obezbijedili što širu podršku birača. Dakle, nude sve što se na političkom “švedskom stolu” i može ponuditi. Naravno, konflikt i napredak ne idu jedno sa drugim, ali karta na koju se igra je da će glasč već nešto probrati od toga što vlast nudi.

Opoziciju stoga, ovakvu kakva jeste, to dovodi u položaj u kome ona nije u stanju naći politički slobodan prostor u okviru kojeg bi djelovala i na osnovu kojeg bi gradila svoju, autentičnu predizbornu kapmanju. Naravno, taj prostor itekako postoji, ali da bi se u njega ušlo potrebna je politička hrabrost i dugoročna vizija i strategija. “Alternativa” se međutim odlučuje da igra na terenu vlasti, te se tako utapa u nju samu kao i samu njenu matricu, dajući dodatni argument onima koji tvrde da su “svi isti”.

Koliko je zaista došlo do promjene svijesti kod birača te koliko su oni zaista postali odgovorni i racionalni saznat ćemo nakon 7. oktobra 2018. godine. Na kraju, kakvi god programi stranaka bili i njihova ponuda, krajnje je vrijeme je čini se da se odgovornost građana za ono što slijedi istakne kao ključna, te da se prihvati realnost da je vlast, kakva god i ko god bila, samo odraz volje građana na dan izbora.