Srđan Puhalo
Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.Srđan Puhalo
Psihopate iz našeg sokaka ili zašto su im toliko važne bijele trake?
Znate onaj vic kada dođe student na ispit i preda prazan indeks: – “Uh, uh! Kolega sumnjam da će proći, ali ću vam postaviti par diskutabilnih pitanja! Koje godine je bačena bomba na Hirošimu?” – “1945”, odgovori student – “Koliko je ljudi poginulo?” – “Oko 8000” – “Imena kolega, imena!!!”
Ima nešto psihopatsko u ovom vicu, baš kao što ima i nešto psihopatsko u insistiranju srpskih objektivnih patriota, posleratne generacije, na nepostojanju materijalnih dokaza (fotografija, snimaka, tonskog zapisa ili pisane naredbe) da Bošnjaci u Prijedoru krajem maja moraju da na svojim rukavima nose bijele trake kao znak lojalnosti srpskim vlastima.
Čudna je to sorta istinoljubaca, navalili da dobiju fotografiju ili snimak, a ne interesuju ih ljudi koji su nosili te trake. Svaki prijedorski Bošnjak stariji od 45 godina može im to posvjedočiti, kao što su svjedočili onomad na sudu u Hagu.
Ali jok, Hag je politički sud, a svi Bošnjaci lažu jer žele da Republiku Srpsku i Srbe izjednače sa nacističkom Njemačkom i njihovim obilježavanjem Jevreja. Sve je to plan!
Ni 1992. srpske patriote nisu interesovali ljudi, pa zašto bi sada?
Rekao bi čovjek, njima (srpskim objektivnim patriotama) materijalni dokazi su svetinja, ali prevarićete se. Kada im predočite činjenicu da Muzej žrtava genocida u Beogradu ima 88 000 imena ubijenih u Jasenovcu i da procjenjuju da je broj ubijenih u tom logoru između 120 000 i 130 000 odmah vas proglase ustašom, sorošovcem i autošovinistom, jer oni sve ispod 550 000 ubijenih Srba ne priznaju. Istovremeno, insistiraće na analizi svakog imena Bošnjaka pokopanog u Potočarima.
Priznaju oni da je te 1992. godine u Prijedoru bilo svašta, ubistava, silovanja, logora i prebijanja, bilo je i bijelih čaršafa na kućama, samo nije bilo bijelih traka na rukavima Bošnjaka.
I to im je mnogo važno, jer ubijeni Bošnjaci nisu toliko važni, preživjeli još manje, koliko je važna simbolika tih bijelih traka.
- Njima nije problem što je za dva mjeseca ubijeno 3176 ljudi, ali jesu bijele trake na rukama Bošnjaka?
- Njima nije problem što je onolika masovna grobnica u Tomašici otkrivena 21 godinu nakon rata, ali jesu bijele trake,
- Njima nije problem što su u Prijedoru ubijane bošnjačke žene i djeca, ali jesu bijele trake.
- Njima nije problem što se u Prijedoru traga za još nekoliko stotina Bošnjaka, ali su im bijele trake problem.
- Oni će olako preletiti preko činjenice da je u Prijedoru za ratne zločine osuđeno oko 50 Srba, ali vam bijele trake neće oprostiti.
- Njima nije problem što mediji u Republici Srpskoj i danas ignorišu sve ono što se dešavalo u Prijedoru 1992. godine, ali su im problem bijele trake.
- Njima nije problem što niko iz Vlade Republike Srpske ne prisustvuje komemoracijama u i oko Prijedora, ali jesu bijele trake.
Objektivne srpske patriote, posleratne generacije, tako mladi a tako bezdušni!!!
Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije