Ovo je tekst namjenjen Tebi, koji umiješ da pišeš, koji umiješ da čitaš, i koji umiješ da razmišljaš. Dakle, umiješ da radiš sve one stvari za koje Te već dugo uvjeravaju da u Republici Srpskoj i cijeloj ovoj nesrećnoj regiji niko niti mari, niti da to više ima bilo kakvog smisla. Dezavuisali su značaj Riječi i Ideje da bi dehumanizovali čovjeka, jer šta je to čovjek bez to dvoje? Ako nije važno šta pišemo i šta čitamo, da li onda naše riječi imaju bilo kakvog smisla? Ako se odreknemo tišine u kojoj čitamo i razmišljamo, da li zaista vjerujemo da će u buci i kakofoniji bujice besmislenih natlapanja da se izrodi bilo šta mudro i smisleno?

Vjerovatno si primjetio da je postalo opšte mjesto i nekako demode insistirati na vrijednostima. Učenje, poštenje, rad, zalaganje, odgovornost-sve se to nastoji pretvoriti u floskule bez bilo kakvog sadržaja. Roditelji govore djeci da im je najpametnije da zaborave na sve to i da je danas najvažnije-snaći se. U čemu se snaći, kako se snaći-to se nekako izbjegava jasno definisati, ali svodi se na to da se dođe lako i brzo do novca, bez rada i bez obzira.
Kad dozvoliš da Ti razbiju orjentire po kojima živiš, onda si izgubio najčvršći oslonac koji će ti pomoći u onim čupavim i nezgodnim vremenima kad ta parola „brzo i lako“ baš i ne štima. Prije ili poslije, dođu dani kad ti je znanje sve što imaš ili nemaš. Novac je jedna komponenta u mozaiku života, vrlo važna, ali novac nije niti izvor, niti more. Sa njim ne počinje i ne završava. Znanjem, pameću i učenjem praviš novac, a kad ga tako praviš, i kad poštuješ one svoje orjentire koji Ti kažu da se taj posao radi tako što ne oštećuješ druge, onda će Ti taj novac ne samo uvijek biti pri ruci kad ti stvarno treba, nego ćeš ga naučiti da koristiš na malo veće zadovoljstvo u odnosu na sve te primitivce kojima ni sve pare svijeta ne mogu da pomognu da nauče kako pravilno da kombinuju košulju i sako, a kamoli da se izvješte sa dikcijom.

Ako si čitao Igru staklenih perli od Hesea, a trebao bi da jesi, onda si naučio da je život, ipak, samo jedna igra. Ti si majstor te svoje igre, ili bi makar trebao to da budeš. Da bi je igrao dobro, i da se drugi ne bi igrali Tobom, onda moraš da neprestano učiš nove vještine. U jednom trenutku, u svom tom učenju, zapravo ćeš shvatiti da tegobe prestaju i da se, u osnovi, sve svodi na neprestanu i autogenerirajuću sposobnost kreacije u multidimenzionalnom ambijentu. Tad osjetiš istinsku radost života, drago Ti je što si živ, što si tu, i što imaš priliku da stalno nešto gradiš i inoviraš. Da mijenjaš sebe. Ono što dodatno promijeniš, poput svoje kuće, okoline, kompanije ili društva, je side-effect.
Sve ovo sam Ti napisao da bi shvatio da Tvoje riječi nisu uzaludne. Ima ko da ih čita. Ima nas koji želimo da te pažljivo čitamo, jer tako se upoznajemo sa blagom Tvojih ideja i, uporedo, provjeravamo i inoviramo svoje sopstvene. Nemoj prestati da pišeš, jer kad ti oduzmu Riječ, onda si izgubio sebe, nadu i radost života. Pogotovo nema smisla da Ti to urade neki polupismeni trećeligaši, koji su u svojim grandovima, kupljenim diplomama i životima jedno sedam hiljada svjetlosnih godina iza Tebe.

Iz tog razloga su mnogi napustili ovu zemlju. Došli su do zaključka da je potpuno nevažno da li ostaju ili odu, jer nisu osjetili da prave razliku šta god da urade. To je tragično, jer komunikacija pravi mostove, pravi civilizacije i pravi čuda. Pod komunikacijom, naravno, ne shvataj izlive srdžbe i tračanja svih tih naših depresivnih ljudi koji su uzgubili vjeru sami u sebe i koji do pola dana mrze sebe, a od pola cijeli svijet. Komunikacija jeste sretanje riječi sa riječju, ideje sa idejom. Ona pravi čuda.

Republika Srpska može da bude najperspektivnije mjesto na svijetu. Može da regeneriše čitavu ovu regiju. Može da od Bosne napravi Švajcarsku. Može da obezbijedi ambijent u kojem ljudi imaju prosječnu platu 2.000 evra mjesečno. To su sve lako ostvarive stvari, puke posljedice dobrih ideja. Dakle, svega onoga što Ti imaš, a što neko hoće da Te ubijedi da nije važno.

Itekako je važno. I Ti ćeš te svoje ideje i da realizuješ. Ovdje, ili na nekom drugom mjestu. To trebaš dobro da zapamtiš, da budeš svjestan sebe i da kreneš odmah da pomjeraš rijeke i planine, jer to dobre ideje rade.

Vjerujem da se slažeš da je izazov to uraditi upravo ovdje, gdje je običaj da se misli da je to nemoguće.