Srđan Puhalo
Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.Srđan Puhalo
Tijela koja traže glave
Da li znate ko su Momir Mitrović, Predrag Knežević i Gojko Vujičić?
To su vojnici Republike Srpske koji su ubijeni na planini Ozren, od strane mudžahedina, kojima su odsječene glave da bi se pokazivale drugim zarobljenim Srbima, a potom su se glavosječe trijumfalno fotografisale sa njima.
Te fotografije se često pojavljuju na društvenim mrežama, pogotovo među Srbima, i kroz vrijeme se interpretiraju na različite načine. Za jedne to je dokaz šta se dogodilo Srbima u BiH, da se nisu suprotstavili Aliji Izetbegoviću. Za druge je to dokaz da je islam agresivna i nasilna religija, dok treći to vide kao dokaz da su Srbi još 90-ih godina prošlog vijeka prepoznali opasnost od islamskog radikalizma i sami krenuli u odbranu zapadnih, hrišćanskih, evropskih vrijednosti.
Kada pogledate fotografije odsječenih glava srpskih vojnika naprosto zanijemite. Sve ostalo što se dešavalo u ratu postaje nevažno i beznačajno naspram toga.
Srpskim nacionalistima i ljubiteljima ratnih zločinaca te fotografije su jedan od krunskih dokaza da su se Srbi, ostavljeni od svih i prepušteni sami sebi, već tada borili protiv sila zla. Ovi nacionalisti u kravatama, što o ratu uče od roditelja, komšija, RTRS-a i Lazanskog će priznati da jeste bilo srpskih zločina, ali nije bilo takvih zvjerstava, što je po njima dokaz naše civilizacijske superiornosti.
Mi jesmo ubijali, ali nismo bili zvijeri.
Onda neki dan u medijima iz Federacije BiH, jer takve vijesti ne možete naći u medijima Republike Srpske, naletih na jednu vijest koja je bila toliko morbidna da me je natjerala da sve ovo pišem.
Elem, 23. avgusta na teritoriji Korićanskih stijena pronađena je masovna grobnica sa tijelima preko stotinu Bošnjaka i Hrvata ubijenih 1992. godine. Znači 25 godina nakon zločina, nađena su njihova tijela. Pošto masovne grobnice u Bosni i Hercegovini odavno više nisu vijest, na to smo se navikli, toliko dobro da ih najčešće više i ne konstatujemo.
Ono što je privuklo moju pažnju je sledeća činjenica „Ekshumacija žrtava iz masovne grobnice Korićanske stijene, u kojoj je pronađeno 137 posmrtnih ostataka, među kojima 86 lobanja“.
• Gdje se nalaze 51 bošnjačka i hrvatska glava?
• Šta se desilo da se 51 bošnjačka i hrvatska glava odvoje od svog bošnjačkog i hrvatskog tijela?
• Kako je 51 bošnjačkom i hrvatskom tijelu bez svoje glave?
• Da li će vlasti Republike Srpske pomoći 51 bošnjačkoj i hrvatskoj glavi da se pronađu i spoje?
Možda to nije važno obezglavljenim mrtvima, ali nama živima to mora biti i te kako važno.
#VašStav #VašaPriča
Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije.
