Svijet se sve brže i sve neumitnije mijenja. Za posljednjih sedamnaest godina desilo se više tehnoloških promjena nego za pedeset godina prije toga. Pojava društvenih mreža, pametnih telefona i drugih uređaja, primjera radi, u potpunosti je redizajnirala način kako komuniciramo međusobno, kako razmišljamo, kako trošimo vrijeme i novac, kako privređujemo. Desile su se ogromne promjene u ekonomiji, kulturi i psihologiji koje su izazvane samo tim tehnološkim inovacijama, da ne pričamo o drugima. 

Najozbiljnije zemlje svijeta prate ove globalne trendove, prilagođavaju im se i pokušavaju da što više utiču na njih. Izrael zovu „start-up“ nacijom zbog svog strateškog opredjeljenja za pružanjem maksimalne moguće podrške novim preduzećima. Ekonomska agenda japanskog premijera Šinca Abea, utemeljena na inovacijama kao ključu generisanja ekonomskog i opšte društvenog razvoja, čak je dobila jak simbolički naziv-„Abekonomija“.

Svijet se danas, dakle, nalazi u digitalnoj fazi. Ekonomija, informacije, obrazovanje-sve te kategorije praktično su postale globalne, i to zahvaljujući informatičkoj revoluciji intenziviranoj u posljednjih deset godina. Da bismo razumjeli, a potom i opstali u digitalnoj eri, mi moramo da adaptiramo svoj obrazovni sistem činjenici da današnji svijet nije onakav kakav je bio do prije samo deset godina, ali i da će svijet za deset godina biti još različitiji nego što je to danas. Ozbiljni donosioci dugoročnih političkih odluka moraju da imaju na umu tu činjenicu.

S tim u vezi, informatika treba da zauzme strateški važno mjesto u obrazovnom sistemu Republike Srpske. Ona danas nije shvaćena ozbiljno, odnosno ona se u našim školama izučava više po inerciji programa donesenih prije petnaestak godina, a koji su danas potpuno zastarjeli. Naši učenici i profesori troše na godišnjem nivou ogroman broj školskih časova da bi izučavali stvari koje više niko na svijetu ne koristi. Naše informatičko obrazovanje, prema tome, trenutno je nesvrsishodno.

Informacione tehnologije predstavljaju ogromnu privrednu razvojnu šansu Republike Srpske, i baš zato je nevjerovatno važno da naš obrazovni sistem uvaži taj razvojni potencijal. U globalizovanom svijetu naši mladi programeri i informatičari već danas pokazuju da mogu da zarađuju ozbiljan novac, i to iz Banje Luke, Prnjavora, Bijeljine, Istočnog Sarajeva, Trebinja. Sve to bez bilo kakvog sistemskog pristupa Republike. Svi ti mladi ljudi su u principu samouki, sami se se preko interneta edukovali šta je to što globalno tržište traži i kako mogu da uspiju na njemu. Imamo paradoskalnu činjenicu da na mnogim našim fakultetima pojedini studenti znaju i deset puta više o modernim informacionim tehnologijama i programima od svojih profesora, kao i da otprilike isto toliko više zarađuju od tih svojih profesora. Naš obrazovni sistem žmuri na tu činjenicu, plaća profesore koji manje znaju od svojih studenata i troši i vrijeme i resurse i tih profesora, i studenata i čitavog društva da bi ovi podučavali nešto što više nikom nije potrebno. Upravo ovaj primjer plastično svjedoči o paradoksu jednog malog i relativno zaostalog društva koje i ono malo resursa koje ima prosto razbacuje na potpuno prevaziđene stvari, dok svijet oko nas krupnim koracima grabi naprijed.

Procjene stručnjaka u ovoj oblasti govore da će u tri naredne godine u EU biti zaposleno četiri miliona ljudi u ICT-u (informacionim i komunikacionim tehnologijama). Dalje, procjene su i da čak sedmero od desetero djece koja su danas krenula u školu u budućnosti će se baviti zanimanjima koja još ne postoje, pokazala je nova studija OECD-a.
Republika mora da uvaži ove podatke i pravce razvoja modernih tehnologija i ekonomije. Upravo su informacione i komunikacione tehnologije primjer koliko su obrazovanje i privreda, zapravo, povezani i koliko je Republika dugo zanemarivala ovaj segment strateškog razvoja.
Konkretne mjere koje moraju postati strateške odrednice digitalne politike Republike jesu sljedeće:

• ICT tehnologija treba postati podloga za razvoj pametnih gradova;

• Povećati kvote na fakultetima koji pokrivaju ICT segmente da mladima omogućimo obrazovanje za poslove budućnosti;

• Bolje opremiti škole i podsticati istraživački tip učenja, a ne puko pamćenje činjenica. Samo uvođenje predmeta informatika nije i ne može biti dovoljno za kreiranje modernog obrazovanja i konkurentne digitalne ekonomije;

• Ukinuti sve parafiskalne namete da bi se start-apovi u ovoj oblasti brže razvijali i stvarali dodatnu vrijednost

• razviti infrastrukturu za brzi pristup širokopojasnom internetu i masovno koristiti elektronske usluge

Budući da smo na polju digitalnog obrazovanja i digitalnog društva kao zajednica takoreći potpuni početnici, svi moramo da radimo zajedno kako bismo implementirali ovaj strateški važan posao. Dakle, potrebno je da škole i fakulteti, istraživački centri, kompanije i preduzetnici, političari i republički organi sinergijski rade i svako u svom domenu čini konkretne napretke svaki dan kako bismo uspjeli da ostvarimo ovaj fundamentalno važan cilj za modernizaciju i sveukupan razvoj Republike Srpske.