Srđan Puhalo
Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.Srđan Puhalo
Petrovdanski dani bezdušnosti
Prije neki dan sam pročitao knjigu „Psihologija zla“ u kojoj psiholog Sajmon Baron- Koen pokušava da objasni ljudsku surovost ili ti ljudsko zlo, odsustvom empatije.
On definiše empatiju kao „našu sposobnost da prepoznamo šta druga osoba misli ili osjeća i da odgovori na njene misli i osjećanja odgovrajućim osjećanjima.“
Zašto vam sve ovo pišem?
Zato što sam danas pogledao program „Petrovdanskih dana“ koje se od 6. do 12. jula održavaju u Srebrenicni. U tih šest dana jula u Srebrenici je sabrana sva naša (srpska) glupost, bezdušnost, bezosjećajnost.
Ne znam ko je koncipirao progam „Petrovdanskih dana“, ali sam potpuno siguran da je psihopata, koji je ovo uradio s predumišljajem.
Ovdje ne negiramo srpske žrtve u i oko Srebrenice, ovdje ne govorimo o tome da li se desio genocid ili nije nad Bošnjacima, ne govorimo o broju ubijenih, ne govorimo o haškim presudama, jer stavove Srba i Hrvata o tome dobro znamo. Ovdje ne govorimo ni o kompetentnosti Ljiljane Bulatović da piše o Srebrenici, ni moralnom sunovratu mladog Kecmanovića koji će 9. jula u Narodnoj biblioteci promovisati svoja književna djela.
U ovom trenutku to je potpuno nevažno.
Ovdje govorimo o svjesnom ignorisanju činjenice da su nečiji, sinovi, braća, stričevi, ujaci, očevi, djedovi ubijeni od strane Srba. Ovdje govorimo o ljudima koji su pobijeni. Ovdje govorimo o dehumanizaciji Bošnjaka, koja se svjesno nastavlja dvadeset dvije godine nakon njihove smrti.
Ne mogu da razumijem to pravoslavlje, kojem su protkani „Petrovdanski dani“, bez saosjećanja sa bošnjačkim žrtva u Srebrenici. Zapitajmo se braćo Srbi da li bi se apostol Petar stidio ovakvog hrišćanstva.
Oni nam ne dozvoljavaju ili bolje reći brane Srbima da razumijemo bol i tugu Bošnjaka iz Srebrenice, da saosjećaju sa njima i da to saosjećanje pokažu.
Uzeli su nam razum, sada žele da nam uzmu i dušu. Od nas očekuju da budemo Srbi, a ne ljudi.
#VašStav #VašaPriča
1) Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka šest sati od objave bloga
2) Linkovanje mora biti na vidljivom mjestu, obavezno na početku bloga koji se prenosi
3) Slika blogera mora biti slika koja je objavljena uz tekst na Frontalu
4) Prenositi se može samo uz pismeno odobrenje Frontala
