Srđan Puhalo
Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.Srđan Puhalo
Kako se Nenad Stevandić danas našao među antifašistima?
Danas sam prisustvovao prvom maršu „Besmrtnog puka“ u Banjaluci. To smo pokupili iz Rusije i neka smo, ali smo i to već iz prvog puta uspjeli da obesmislimo.
Na prvi pogleda sve je bilo kako treba. Imali smo fotografije partizana i partizanki, bilo je tu i nekih zastava sa petokrakama, ali ponajviše ruskih i srpskih. Bio je tu i partizan major Tomo Landeka okićen ordenjem koji je kako reče „tri puta oslobađao Banjaluku.“ Bila je tokom marša i tradicionalna partizanska pjesma „Marš na Drinu“. Bio je tu i ministar za parastose u vladi Republike Srpske Milenko Savanović, ministar i socijalista Petar Đokić, bio je tu i Dane Čanković, čovjek koji više voli „rusko govno, nego američku tortu“, ali bio je tu i Nenad Stevandić.
Šta će Nenad Stevandić među antifašistima?
Od kud potreba predratnog SDS-ovca, SOS- ovca, člana ratnog štaba AP Krajina i saradnika Radovana Karadžića (osuđen na 40 godina zatvora), Radoslava Brđanina (osuđen na 30 godina zatvora) i Jovice Stanišića (osobođen u Hagu, ali bi mu se ponovo trebalo suditi) da glorifikuje partizane i antifašiste, kada ih je s gađenjem odbacio 90-ih godina 20. vijeka.
Od kud potreba predsjednika partije „Ujedinjena Srpska“ Nenada Stevandića da šeta sa mrtvim partizanima i antifašistima kada on smtara da su “Sve te manifestacije pripadnika četničkog pokreta su samo folklor i niko ne treba od toga praviti poseban problem. Ja ne vjerujem da su četnici profašistička organizacija, pa je stvar kako to ko emotivno doživljava”.
Od kuda potreba potpredsjednika Narodne skupštine Republike Srpske da šeta u istoj koloni sa majorom i partizanskim kurirom Tomom Landekom kada misli da „ne smijemo ponoviti grešku četnika i partizana pa da nam djeca raspravljaju ko je bio bolji.“
Od kuda potreba nosioca Hipokratove nagrade i specijalista za uho, grlo i nos Nenada Stevandića da šeta sa narodnim herojima kada je on „siguran da je antifašistička borba ugrađena u temelje Srpske, ali i u njenu budućnost.“ Volio bih da nam Stevandić objasni kakav je to antifašizam ugrađen u Tomašicu, Karamanovu kuću, Srebrenicu, Višegrad, Arnaudiju...
Ne znam otkud Nenad Stevandić među antifašistima, ali naš antifašizam nije isti i ja i on ne možemo šetati u istoj koloni 9. maja.
#VasStav #VasaPrica
