Kada je tužilaštvo BiH 2012. godine odustalo od gonjenja Ganića, Divjaka, Backovića, Pušine, Efendića i drugih, za Dobrovoljačku, napisalo je "Istraga u vezi sa ovim radnjama se nastavlja zbog postojanja osnova sumnje da je počinjeno krivično djelo ratnog zločina, jer je na žrtve otvarana vatra nakon što su bile onesposobljene za borbu ili dok su se nalazile u sanitetskom vozilu." 

Znači od 2012. godine do danas imamo ratni zločin  u najavi (ubijanje ranjenika i osoba koje su se nalazile u sanitetskom vozilu)  ali nema izvršioce i naredbodavce tog zločina.

Mi čak ne znamo ni obim tog zločina. Srbi tvrde da su  tada ubijena 42 vojnika JNA, a Bošnjaci, zajedno sa Tužilaštvom BiH, govore o 7 ubijenih i tako 25 godina. Razlika je prevelika da bi bila slučajna i neko svjesno laže o broju žrtava, ali ko?

Naravno, lažu oni drugi.

Ovakve situacije domaći političari  vješto iskoriste  za  skupljanje patriotskih pika bodova i ovaj put srpski političari su dali sve od sebe da Srbe ubijede da su oni najveće žrtve prošlog rata ali da su i danas ugroženi pogotovo u Sarajevu. 

Ovaj put je bio posebno nadahnut član Predsjedništva BiH Mladen Ivanić koji je izjavio „U Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu prije 25 godina dogodio jedan od najvećih zločina u BiH.“

Zna Mladen Ivanić da to nije tačno, zna on i da Srbi vole da čuju da su i oni bili žrtve u proteklom ratu, a isto tako zna da niko od njega neće tražiti odgovornost  za tako lako izrečene gluposti. Sve to zna Ivanić, ali mora parirati  Dodiku u srbovanju bez obzira na žrtve. Ako je Ivaniću stalo do žrtava i istine zašto nije iskoristio svoj politički uticaj, autoritet i moć da formira srpsko- bošnjačku komisiju koja bi prikupila relevantne dokaze o broju ubijenih vojnika tog 3. maja 1992. godine. To bi bio mali korak za njega, a veliki za Bosnu i Hercegovinu, od koje dobro živi.

Na Ivanića se nadovezao Dodik koji je obrazlažući zašto se pomed održava u Istočnom Sarajevu, a ne na mjestu stradanja vojnika kazao:  „da je važno da se niko ne izlaže opasnosti od ponovnog stradanja u Sarajevu, te da ne treba dozvoliti da prislužene svijeće i položeno cvijeće opet završe u kontejnerima.“

Dodik nam sugeriše da bi održavanje pomena u Sarajevu na mjestu stradanja vojnika JNA bilo opasno za Srbe i da bi mogli ponovo nastradati.

Zna Dodik da to nije tačno, jer se zločin u Dobrovoljačkoj obilježavao i ranije, jeste bilo psovki i dobacivanja od nekoliko desetina „spontano okupljenih kretena“, ali nikada nije bilo ozbiljnih incidenata i da niko od učesnika nikada nije  bio na bilo koji način ugrožen. Zna Dodik da Srbi vole da čuju da im neko tajno radi o glavi i da su poniženi, jer on je taj koji će ih zaštititi.

Ministar rada i boračko-invalidske zaštite  Republike Srpske Milenko Savanović  je rekao „da je razlog zbog kojeg ove godine ne idu u Sarajevo to što bezbjednosna situacija nije adekvatna, podsjetivši da su ranijih godina taj skup osiguravale velike snage policije. Da bi, kaže, izbjegli takve situacije i moguće provokacije, donijeli su tu privremenu odluku o obilježavanju samo u Miljevićima. Kantonalne vlasti nisu nam dozolile da postavimo spomen - obilježje s imenima stradalih i po hrišćanskim običajima ne možemo adekvatno vršiti pravoslavni vjerski obred na tom mjestu u Dobrovoljačkoj. Sve dok nam to ne dozvole, nećemo ići u Sarajevo” 

Što se tiče razloga ministra Savanovića postavlja se pitanje zašto je bezbjedonosna situacija 2017. godine u Dobrovoljačkoj,  lošija nego 2016., 2015. Ili  2014., kada su porodice, rodbina i srpski političari bez većih problema odavale počast poginulim vojnicima JNA? Dobacivanja i psovke koje su dolazile od „spontano okupljenih Sarajlija“ kod svakog pristojnog čovjeka izaziva bijes i mučninu.

Podsjetio bih ministra Savanovića da je Banjaluka bila blokirna prošlog proljeća kada je otvarana Ferhadija i tada mu nisu smetale jake policijske snage policije.

Što se tiče postavljanja spomen obilježja na mjestu stradanja vojnika JNA nemam ništa protiv, ali prije toga dragi moj ministre trebalo bi doći do tačnog broja vojnika koji su nastradali u Dobrovoljačkoj ulici. Naravno, da bi se došlo do istine o dešavanjima 3. maja u Dobrovoljačkoj moraju se saslušati i argumenti Bošnjaka, sve ostalo bi bilo kontraproduktivno. Uzgred ministre Savanoviću, kad smo već kod spomen - obilježja očekujem od vas da se angažujete oko podizanja spomenika bošnjačkoj djeci u Prijedoru, ili na zgradi Partizana u Foči.

Nije mi jasno ko je i zašto zabranio vjerski obred na mjestu stradanja vojnika po hrišćanskim običajima, kada se nešto tako već obavljalo 2016. i 2015. godine i njima je prisustvovao i ministar Savanović. I na kraju pitao bih minista Savanovića zašto pomenu prisustvuju samo pravoslavni sveštenici jer citiraću ambasadora Srbije Stojadinovića "U Dobrovoljačkoj se nedvosmisleno desio zločin, ali ne prema sprskom narodu, već prema JNA u kojoj su bili i pripadnici drugih vjera."

Srpski političari su pomen u Dobrovoljačkoj iskoristili ili je bolje reći zloupotrijebili da bi ubjedili Srbe da su najveće žrtve ovoga rata, da nisu dobro došli u Sarajevu, da u njemu nisu bezbjedni i da su institucije Federacije BiH i BiH protiv njih.

Kao što reče Dodik „To govori o drugoj strani u BiH, ne o nama. Ja sam odavno uvjeren da od BiH nema ništa, kada na ovaj način ne može da istrpi i prihvati pomirenje“

#VasGlas #VasaPrica

1) Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka šest sati od objave bloga

2) Linkovanje mora biti na vidljivom mjestu, obavezno na početku bloga koji se prenosi

3) Slika blogera mora biti slika koja je objavljena uz tekst na Frontalu

4) Prenositi se može samo uz pismeno odobrenje Frontala