Srđan Puhalo
Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.Srđan Puhalo
Šta će četnici na komemoraciji u Drakuliću?
U nedjelju 5. februara u Drakuliću kraj Banjaluke obilježeno je 75 godina od ustaškog pokolja nad srpskim stanovništvom u selima Drakulić, Motike, Šargovac i rudniku Rakovac. Tog dana 1942. godine u ranim jutarnjim časovima ustaše su izvršile pokolj nad srpskim stanovništvom, prema do sada prikupljenim zvaničnim podacima, ubijeno je najmanje 2300 ljudi, među kojima i 551 dijete.
Komemoraciji su prisustvovali član Predsjedništva BiH Mladen Ivanić, ministri u vladi Republike Srpske, gradonačelnik Banjaluke Igor Radijičić i mnogi drugi. Mene je začudilo da su komemoraciji prisustvovali ili bolje reći postrojili se i četnici ili kako je to danas politički korektno reći pripadnici ravnogorskog pokreta. A evo i zašto.
Saradnja četnika sa Nijemcima i Talijanima je odavno poznata stvar i to nije potrebno detaljnije elaborirati ali mi je interesantano vidjeti kako su u prvoj polovini 1942. godine četnici sklapali dogovore sa ustašama.
Već 27. aprila 1942. godine četnički odred „Kočić“ potpisuje Sporazum o priznavanju vlasti NDH i saradnji u borbi protiv NOP-a. Znači da su pregovori počeli mnogo ranije. Već 15. maja imamo dopis Zapovjedništva Banjalučkog zdruga o sklapanju sporazuma između ustaško-domobranskih vlasti i četnika u zapadnoj Bosni. Početkom juna (5. jun) Molba Štaba četničkog odreda »Kočić« od 5. juna 1942. domobranskom garnizonu Mrkonjić-Grad za redovno snabdevanje hranom ranjenih i bolesnih četnika. Poslije dva dana 7. juna u selu Javorani četnici sa lijeve i desne strane Vrbasa održavaju konferenciju kojem prisustvuju Rade Radić, Lazo Tešanović, Vukašin Marčetić, Uroš Drenović i Mitar Trivunčić. Na koferenciji se govorilo o borbi protiv partizana i oblicima saradnje sa NDH. I na kraju imamo i sporazum između predstavnika četničkog odreda »Borje« i NDH od 9. juna 1942. o priznavanju suvereniteta NDH i o saradnji u borbi protiv NOP-a.
Četiri mjeseca pošto su ustaše pobile 2300 Srba u Drakuliću, Motikama, Šargovcu, nije bilo četničkog lidera i četničke jedinice u okolini Banjaluke koja nije imala potpisan sporazum sa banjalučkim ustašama i NDH.
Znam, reći ćete da jesu to četnici uradili da bi zaštitile srpski narod od ustaša, ali imajte na umu da su ti sporazumi potpisani nekoliko dana pred bitku na Kozari. U kojoj je za mjesec dana pobijeno 33398 civila, većinom Srba, od toga 11 219 djece starosti do 14 godina , a 68 500 osoba poslano u koncentracione logore.
Možemo slobodno reći da su četnici tada čuvali leđa ustađama, dok su oni odvodili i ubijali Srbe u potkozarju.
E sada braćo Srbi, Banjalučani i antifašisti zapitajmo se da li je četnicima mjesto na komemoraciji u Drakuliću, osim ako nisu došle da traže oprost i pokajanje?
PS. Zapitajte se Banjalučani da li je Uroš Drenović, Rade Radić, ravnogorski pokret, Dragiša Vasić zaslužio ulicu u vašem gradu? Ne zbog komunista, već zbog kozaračkih žrtava.
