Srđan Puhalo
Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.Srđan Puhalo
Vehabije i njihova ljudska prava
Naravno, svi ste čuli, a možda i čitali tekst novinara „Večernjeg lista“ Hassana Haidara Diaba koji se pozivao na izvještaj SIPE i SOA da Bosna i Hercegovina „postaje glavni centar za islamističke ekstremiste, mijenja se i kulturološka slika Sarajeva i okolice“.
Osnovni problem je u tome šta takav izvještaj SIPA ne postoji tj. pisanje ovog novinara je demantovao Ministar bezbjednosti Bosne i Hercegovine Dragan Mektić.
Ali zamislimo da je ovo što je Hassan Haidar Diab sve tačno, hajde da provučemo njegov tekst kroz Konvenciju o univerzalnim ljudskim pravima, što je u svakom pristojnom društvu iznad svih zakona.
Krenimo redom.
Citat br. 1 „Vehabije su u velikom broju prisutni u pojedinim džamijama u rubnim dijelovima Sarajeva, npr. na Ilidži, u Nedžarićima, na Alipašinu polju i sl.“
Recimo da je ovo tačno, ali u čemu je problem? Vehabije moraju negdje da žive i član 13.1 Konvencije o univerzalnim ljudskim pravima kaže da „Svako ima pravo na slobodu kretanja i stanovanja unutar granice svake države.“ Sasvim je logično da vehabije posjećuju džamije jer tamo žive i pošto su muslimani logično je da klanjaju u džamijama.
Citat br. 2. „Također su njihovi istaknuti predavači vrlo prisutni i aktivni među studentima.“
Šta ima sporno u ovome, jer po članu 19. „Svako ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; ovo pravo uključuje slobodu mišljenja bez tuđeg mišljenja, a isto tako i traženje, primanje i saopštavanje obavještenja i ideja bilo kojim sredstvima i bez obzira na granice.“
Citat br. 3. „Nerijetko organiziraju kolektivna druženja, izlete i seminare na okolnim sarajevskim planinama. To se posebno odnosi na svojevrsne vehabijsko-selefijske komune poput one u Gornjoj Maoči, ali i drugdje.“
Pa naravno, ljudi vole da se druže i zašto bi to bio problem? Čak i član 20. Konvencije univerzalnimo ljudskim pravima kaže „Svako ima pravo na slobodu mirnog okupljanja i udruživanja.“
Citat br. 4. „I dok se `trese gora` oko tzv. paradžemata i `odbjeglih`propovjednika, vehabijsko-selefijski diskurs kroz djelovanje u džamijama i strukturama Islamske zajednice polako ali sigurno nameće se kao svojevrstan mainstream Islamske zajednice, odnosno muslimanskog puka u BiH."
Recimo da je ovo tačno. Pa otkud bilo kome pravo da se miješa u to kakav islam neko želi da slijedi i propovjeda? O tome govori i član 18. Konvencije koji kaže: „Svako ima pravo na slobodu misli, savjesti i vjere; to pravo uključuje slobodu promijeniti svoju vjeru ili vjerovanje i slobodu da se, bilo pojedinačno ili u zajednici s drugima, javno ili privatno, ispoljava vjera ili vjerovanje učenjem, vršenjem, obredima i održavanjem.“
Citat br. 5. „SIPA-u najviše zabrinjava što ovdašnji odvjetnici, javni bilježnici i pojedini općinski službenici sve više iskazuju poštovanje prema tome učenju i aktivno sudjeluju u promjeni kulturološke slike Sarajeva i okolice.“
O ovome ništa ne govori Konvencija o univerzainim ljudskim pravima, ali jedino što nas i SIPU treba interesovati u vezi ovoga je da li advokati, notari i opštinski službenici rade po zakonu ili ne rade. Pa nije njihov posao da utvrđuju ko jeste, a ko nije pravi pravi musliman.
Citat br. 6. „Ove gospodarske aktivnosti, gradnja naselja i širenje mreže utjecaja u lokalnim vlastima, mogle bi dugoročno doprinijeti pretvaranju BiH u glavni tranzitni, ali i regrutni centar ekstremizma, s obzirom na to da su medijski izuzetno jaki. Imaju portale Minber, Saff i Islambosna koji već godinama nesmetano rade na promociji i širenju vehabijskog učenja u BiH“.
Bilo koji portal može da egzistira dok god ne krši zakon Bosne i Hercegovine, bez obzira što se nama ne sviđa što promovišu vehabijsko učenje. O ovome fino govore članovi 18. i 19.
Da zaključim, vehabije u BiH mogu sve ovo da rade, sviđalo se to nama ili ne, dok god ne krše član 21. koji kaže „U vršenju svojih prava i sloboda svako treba da bude podvrgnut samo onim ograničenjima koja su određena zakonom isključivo u cilju osiguranja dužnog priznanja i poštivanja prava i sloboda drugih i u cilju zadovoljenja pravičnih zahtjeva morala, javnog poretka i opšteg blagostanja u demokratskom društvu.“.
Sve ostalo je šuplja priča i novinarski senzacionalizam.
