Srđan Puhalo
Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.Srđan Puhalo
Pismo delegatima prvog zasjedanja ZAVNOBIH-a
Drugovi i drugarice delegati,
Obraćam vam se u ime svih nas koji smo preživjeli 90-te i danas žive, bolje reći životare, u Bosni i Hercegovini.
Danas je 25. novembar 2016. godine ali mi smo se vratili u prošlost. Politički mi smo u periodu Drugog svjetskog rata, a ekonomski u vrijeme kraljevine Jugoslavije.
Pa drugovi i drugarice sada ću vam predočiti trenutno stanje na terenu.
Elem, sa tugom i ogorčenjem moram da vas obavijestim da, što se tiče Bosne i Hercegovine, više niste jedini antifašiti. Mislim, vi jeste antifašisti i to niko ne spori, ali to su danasi četnici, barem tako misli najveći broj Srba. Džaba ste ih njih vijali po šumama i gorama naše zemlje ponosne, oni su preživjeli, i ne samo preživjeli već i pobjeđuju. Ni ustaše se danas ne kotiraju loše, niko ne tvrdi da su antifašisti ali jesu domoljubi i klica hrvatske državnosti, što se danas među hrvatskim pučanstvom osobito cijeni. Što se tiče muslimana, sve više škola nose imane vrlo čudnih ljudi, sa čijim ste radom vi veoma dobro upoznati, a neke ste po kratkom postupku i streljali. U stvari, mi danas više i ne znamo ko je fašista, a ko nije. Čim ti se neko ne svidi, ti ga nazoveš fašistom i neka on dokazuje da nije.
Drugovi i drugarice delegati, Bosna i Hercegovina vam danas izgleda baš kao i 1941. godine. Živimo jedni pored drugih, a ne jedni sa drugima. Samo je mala šansa da će se pojaviti KPJ kao neočekivana sila koja se iznenada pojavljuje, prelazi entitetske granice, ruši etničke torove, ignoriše političke stranke, pobjeđuje stranačke medije i rješava stvar.
Vaši drugovi koji su još živi su vas izdali još početkom 90-ih, nema više partizana, postoje samo međusobno posvađani srpski, hrvatski i bošnjački partizani.
Bosna i Hercegovina danas nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, ona je Konzumova, Bingova, Rajfajzenova, MMF-a i Svjetske banke.
E sada, što se tiče ljevičara ima ih, nije da nema, ali nekako su razjedinjeni, pogotovo u Sarajevu. Samo ih Merlin, ne čarobnjak, več Dino može okupiti. Ali Dino košta. Imam utisak, drugovi i drugarice delegati, da je u njihovim redovima lažni Valter koji među njima širi ideologiju ljudskih prava i neoliberalizma. Današnji ljevičari u šumu ne bi otišli ni da kampuju, a kamo li da zbog ideala. Zaboravili su na Tita, on je za njih previše autoritaran i totalitaran, danas im je idol Berni Sanders, da, da, dobro ste čuli, Amerikanac Berni Sanders.
Zvijezda petokraka je u dubokoj ilegali i najčešće se može vidjeti na flaši Hajneken piva. Kozara je postala srpska, na Sutjesci svira Laibach, na Igmanu cvjeta divlja gradnja, Vraca pusta, u Jablanicu ljudi svraćaju samo na pečenje, a partiznasko groblje u Mostaru kontrolišu ustaše.
Ljudi se sjećaju Tita, mnogi ga još uvijek i poštuju i stalno tragaju za njim. Tražili su ga nekada u Radovanu, Aliji, Kljujiću, a danas u Dodiku, Bakiru, Čoviću, ali džaba.
Drugovi i drugarice delegati, ako ste nas vi zadužili u prošlosti, ovi danas nas zadužuju još više i ne prestaju da nas zaduživati. Vama smo u znak zahvalnosti za sve dizali podizali spomenike, organizovali svečanosti, a ovim danas ne treba narod, sami sebe dižu u nebesa.
Što se tiče Mrkonjić Grada, on je isti kao i 1943. godine. Siromašan, oronuo, besperspektivan i zabačen i dalje idealan za partizanske sastanke.
I dok vi nastojite da stvorite državu i bolje društvo, ovi danas sve rade da je rasture i osiromaše. Socijalizam je propao, ali ne zato što je loš, već što smo htjeli kapitalizam, preko pogače. Sve što ćete vi napraviti i stvoriti, vaši unuci su prodali i uništili. Protiv Njemačke se više ne borimo, o Njemačkoj maštamo.
Srbi, Hrvati i Bošnjaci su i danas konstitutivni, a u stvari niko ih ništa i ne pita. Demokratija funkcioniše kao i kod vas, ako nisi sa nama onda si protiv nas. Ako si protiv nas, onda si najebo. Samo ovi danas ne tuku i zatvaraju, ali i ne praštaju. Danas se život pojedinca uništava demokratskim sredstvima.
I na kraju da vam kažem, džaba sutra idete na zasjedanje AVNOJ-a, jer od AVNOJ-a nam je ostalo samo Jajce, a meni se čini da smo ostali i bez njega.
I na kraju želim da poručim drugu Đedu da su mu potomci Kecmanovići dobro i zdravo, ali su skrenuli sa linije i zanose u desno.
Drugarski pozdrav
Srđan Puhalo
