Dragi moj predsjedniče Dodik,

Podržavam vašu ideju o pisanju „Crne knjige“ u kojoj će se naći svi izdajnici, plaćenici i konvertiti prije svega SNSD-a, a samim tim i Republike Srpske.

Realno, bolje i „Crna knjiga“ nego crna zemlja.

Kao što rekoste onomad 30. oktobra u Banjaluci: “SNSD će u narednim mjesecima uspostaviti svoju “Crnu knjigu” u koju će biti upisani svi oni koji su bilo kada, na bilo koji način SNSD-u napravili štetu, a pogotovo oni koji su bili u SNSD-u, dobili mandat na ime SNSD-a i onda se priklonili drugim političkim organizacijama.”

Iskreno, malo se brinem, jer samo sa „crne liste“ od nekih 10 imena, došli do „crne knjige“, ovo postaje zarazno.

„Crna knjiga“ je nekako više potrebna SNSD-u nego ovima iz knjige. Desi mi se ponekad da me neki član vaše partije, koje sam upoznao na predavanjima Fridrih Ebert Štiftunga, edukacijama NDI, EU i slično, pozdrave na ulici, pa mi nekako neprijatno. Neki su se htjeli i fotografisati sa mnom na onom kontramitingu u Banjaluci, što je svakako neprihvatljivo i vama i meni.

Naravno, kada me pozdrave i ja se zapitam zašto su to učinili? Da li su oni „peta kolona“ u SNSD-u, da li sam ja omekšao sa kritikama vas i vaše politike ili su jednostavno neobavješteni.

Šta god da je u pitanju ne bih da ti članovi SNSD-a nastradaju od unutarstranačke demokratije i kršenja discipline zbog neobavještenosti ili dobrog vaspitanja.

E sada nisam pametan je l' ta „Crna knjiga“ treba biti javni ili interni dokument.

Cilj svake demokratije je da političke procese učine što vidljivijim i transparentnijim, pa u skladu sa visokim standardima demokratije, kakvi vladaju kod nas, i taj spisak učinimo javno dostupnim. Svak' treba da zna da li ima muža, ženu, brata, sestru, dijete, rodbinu, komšije prijatelje i poznanike na toj listi. Svaki poslodavac mora da zna koga zapošljava, cura za koga se udaje, đak kakav mu je učitelj, nastavnik ili profesor, a onaj ko kupuje stan kakve su mu komšije.

Visok društveni pritisak uzrokuje tenzije, tenzije hipertenziju, a sa hipertenzijom samo nebo je granica.

Opet nekako, ako ne znam ko je u toj „Crnoj knjizi“, nekako izgleda još crnja. Upravo ta neizvjesnost da li je neko „zacrnio“ ili nije čini je još strašnijom. Svi griješimo, svašta pričamo u porodici, na slavama, svadbama, pa i u snu i niko neće biti siguran da li je na listi ili nije. Da li je u milosti SNSD –a ili nije.

Strah začinjen paranojom je odličan za stabilnost Republike Srpske.

Takođe, pošto mi težimo informatičkom društvu, ta „Crna knjiga“ treba biti interaktivna tj. da se zove „www.crnaknjiga.rs“. Onda svaki član SNSD-a može da da svoj prijedlog ko treba da se nađe u toj knjizi, da to fino obrazloži i stavi na glasanje, a onda kreće socijaldemokratska akcija, interkacija, šerovnje, lajkovanje, etiketiranje, spominjanje familije. Jednom riječju katarza.

I naravno predsjedniče Dodik, kao neko ko je okrenut budućnosti morate razmišljati o daljim aktivnostima protiv ovih destruktivnih elemenata, a ja imam prjedlog „1/3 poturčiti, 1/3 protjerati u Kal'novik, a 1/3 ne dati da ovjere zdravstvene knjižice.“

P.S. Snimanje konferencija je kao i snimanje kućnog pornića. Ako ne mislite da ga prikazujete, nemojte ga ni snimati.

Iskreno Vaš

KaraPuhalo