Srđan Puhalo
Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.Srđan Puhalo
Misterija kadun butića ili još jedan dokaz majorizacije Srba i Hrvata u Sarajevu
Da li znate šta je bosanski lonac, bosanski čimbur, bosanske klepe, kadun butići, đulbaštija, sarajevska bošća, japrak sarma?
Ako ne znate, čestitam vam, vi ste pravi Srbin.
Evo čitam u Nezavisnim novinama kako se „Srbi koji se povremeno hrane u restoranu zajedničkih institucija BiH negoduju jer se na meniju sve rjeđe mogu naći svinjetina i specijaliteti srpske kuhinje, dok, kako tvrde, meni u restoranu obiluje jelima bosanske i turske kuhinje“, a onda dodaje: "Svaki dan ima jedno ili nema nijedno jelo na svinjskom programu, a srpske salate uopšte nema, i to je tako već godinama. Zato je meni pun specijaliteta od junetine, teletine i jagnjetine, a nazivi jela su takvi da prevodilac treba da ih rastumači, kao što su bosanske klepe", ispričao nam je jedan od službenika zajedničkih institucija BiH koji ne želi da mu spominjemo ime, ali smatra ili da jelovnik treba da bude neutralan ili da budu zastupljena jela svih naroda.“
Realno, ovo jeste problem. Zamislite koliko prosječan Srbin za mjesec dana kroz hranu unese u sebe bosanstva, turcizma i drugih opasnih stvari. Još ako se uz to pije mineralna voda iz Kiseljaka ili Milkosov jogurt ili kefir, sasvim je jasno da je to perfidni udar na srpski identitet, preko srpskog želuca, a samim tim na Republiku Srpsku.
Iskreno, sumnjam da se cijeli Savez za promjene hrani u tom restoranu.
Kako običan Srbin koji radi u zajedničkim institucijama BiH da sačuva svoj identitet, integritet i zdrav razum, što jeste preduslov za legitmnu odbranu interesa Republike Srpske, kada mora stalno da jede svinjeske medaljone od 4,5 KM, jaje na oko od 1,5 KM, bistru supu od 1,0 KM, pohovani pileći file od 3,5 KM?
Znaju to Bošnjaci, pa zato na meniju skupštinskog restorana nema Karađorđeve šnicle, srpske salate ili srpske svinjetine. Znaju Bošnjaci da ljubav ulazi na usta pa sva jela nazivaju bosanskim, ne bi li Srbe zabolio taj pridjev.
Sjetimo se stare poslovice iz Kal'novika „Unitarizacija ulazi na usta.“
Naravno u istom su sosu i Hrvati, samo to oni ne shvataju jer se trenutno bore za suverene i "neovisne" kladionice.
Realno, Srbi su navikli na ovakve smicalice Sarajeva i otvorenih očiju čitaju svaki meni koji im se ponudi, ali mi imamo problem u našem dvorištu, za kojeg nismo ni svjesni.
U meni se javlja sumnja da je Soroš preuzeo restoran „Malu stanicu“ pored zgrade Vlade Republike Srpske i istom metodom pokušava da razori identitet, integritet i zdrav razum administracije Republike Srpske, koja iz njega ne izbiva.
Pitate se kako?
Pa jednostavno. Ako nam u Sarajevu nude: bosanski lonac, bosanski čimbur, bosanske klepe, kadun butiće, đulbaštiju, sarajevska bošću, japrak sarmu da bi nas unitarizovali, u „Maloj stanici“ nam kroz: Carpaccio, potaž dana, kreolski orijent, taljatele, biftek “Welington A La Mode”, sufle ili čoko noire vjerovatno serviraju prenos nadležnosti i ulazak u EU kao prazna ljuštura.
Imajući u vidu sve gore napisano, a sve u cilju zaštite interesa Republike Srpske i srpskog identiteta, predlažem da predsjednik Republike Srpske, zajedno sa ANURS, sastave srpski meni kojeg će verifikovati Narodna skupština Republike Srpske, a potvrditi građani na referendumu, a kojeg će se morati pridržavati svi javni službenici na teritoriji BiH.
Evo i nekih prijedloga:
1. Meni se mora preimenovati u jelovnik.
2. Jelovnik mora biti napisan ćirilicom.
3. Jelovnik mora biti blagosloven od strane Srpske pravoslavne crkve. Na početku jalovnika mora postojati molitva za naslaždenije i blagoutrobljenije.
4. Jelovnik mora biti sastavljen od posnih i mrsnih jela.
5. Kada je post, mrsni jelovnik je nevažeći.
6. Srbi, i svi oni koji se tako osjećaju, moraju jesti isključivo jela od svinjetine, ovo ne važi za Srbe kojima je to doktor zabranio (potrebno uvjerenje od doktora) ili trudnice.
7. Odnos srpskih i bošnjačkih jela mora da odražava odnos stanovništva prema popisu iz 2013. koji je prihvatila Republika Srpska.
8. Jelovnik na referendumu mora dobiti najmanje 70% podrške plus glas Dušanke Majkić.
9. Jagnje koje je paslo u Republici Srpskoj na nadmorskoj visini preko 1000 m je posna hrana.
10. Sastojci od kojih se prave jela moraju da imaju sertifikat 4C tj. da su porjekolom iz Republike Srpske ili Srbije (znači krave, ovce, svinje, kokoške, krompir, luk, cvekla i sl.).
11. Na svakoj stranici jelovnika mora da stoji rečenica „Tako nam Bog pomogao“.
