Srđan Puhalo
Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.Srđan Puhalo
Nije vrijeme za “kuke humanosti” već za kuke i motike
Neki dan je glavna vijest u medijima bila pojava “kuka dobrote”. Javnost u BiH je bila egzaltirana (pretjerano ushićena), društvene mreže su „proključale“ od oduševljenja. Prvo su se pojavile u Banjaluci, a onda su se nošene siromaštvom i dobrotom ukazale i u drugim gradovima Bosne i Hercegovine ne vodeći računa o entitetskim granicama i nadležnostima. Onda je došla komunalna policija i poskidala i kuke, a mi smo ćutali.
Potom je krenula akcija, donekle stidljivo, poklonite svoju matursku haljinu djevojčici koje to sebi ne mogu priuštiti. Naravno i to je postala vijest i dokaz naše humanosti.
Nakon toga se pojavila „najbolja učiteljica na planeti”, ona je obezbijedila 3225 KM, koliko je i bilo potrebno da 15 đaka iz devetog razreda ode na četverodnevnu ekskurziju u Neum. U odjeljenju u kojem je ona razrednica samo je jedan roditelj zaposlen.
Ne smijemo zaboraviti ni humanizam građana Bosne i Hercegovine, a bogme ni dijaspore, za vrijeme poplava koji su svojim donacijama i radom punili skladišta “Crvenog krsta”, organizovali se po društvenim mrežama i umjesto “civilne zaštite” razvozili hranu, higijenu i sve ostalo po terenu.
Na ATV-u je BiH parlamentarka Dušanka Majkić, zvana uzmi svaku KM što ti zakon pruža, u okviru emisije “Heroji” posjetila sedmočlanu porodicu Tomić i poklonila im svašta nešto. Djeca su bila sretna, Majkićka je bila humana, a ATV društveno odgovoran.
Ne smijemo zaboraviti ni akcije pod pokroviteljstvom Predsjednika u kojima se svake godine skupljaju novci za ono što bi taj predsjednik i njegova vlada po zakonu trebali djeci da obezbjede.
A gdje su tu mnogobrojni humanitarni koncerti, telefonski pozivi, apeli za pomoć u liječenju preko fejsbuka….
Pa dobro Puhalo u čemu je sad problem?
• Problem je što našom humanošću prikriva nesposobnost, bahatost i nezainteresovanost vlasti.
• Problem je što našu humanost ne prati njihova odgovornost.
• Problem je što se broj humanitarnih akcija ne smanjuje već ih je sve više.
• Problem je što je siromašnih sve više, a sposobnih da pomognu sve manje. • Problem je što na „kuke dobrote“ kačimo osnovne životne namirnice.
• Problem je što u jednom razredu od 15 učenika samo jedan roditelj radi.
• Problem je što su roditeljima proslave tinejdžerskih matura i ekskurzije u Neumu postale luksuz.
• Problem je što poslanica Dušanka Majkić godišnje građane BiH košta 84 000 KM, a svoju humanost na televiziji kupi za 500 KM.
• Problem je što se ne mijenja sistem koji ne funkcioniše, već se sve krpi i odlaže.
• Problem je što ovo više nije stvar humanosti već prihvatanje propadanja.
• Problem je što umjesto „kuka dobrote“ na drveću, nemamo kuke i motike na ulici.
• Problem je što su nas ubijedili da je sve ovo što nam se dešava normalno.
• Problem je što je naša humanost postala ukrasni papir u koji umotavamo naš kukavičluk.
