Srđan Puhalo
Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.Srđan Puhalo
Svetosavsko prekrštavanje
Dragi dnevniče,
27.01.2016. godine
Napokon mi se ostvario san, prisustvovao sam svetosavskoj priredbi u našoj školi. To je naša školska slava. U prvom i drugom razredu mi nismo mogli prisustvovati jer smo bili mali. Na početku je školski hor otpjevao himnu Svetom Savi, svi su ustali kao da je himna.
Potom su naše učenice pozdravile neke važne goste koji su sjedili u prvom redu i malo pričale o tome koliko je ovaj praznik važan sa Srbe i srpski narod. Uvod je završen riječima „Srećna nam slava Srbi čestiti, zdravi i srećni bili i pomogao nas Bog i nebeski dvor. Na mnogaja ljeta.“ Svi smo se prekrstili.
Nakon uvoda obratio nam se direktor škole i pričao je opet koliko je važno da ne skrenemo sa puta najvećeg srpskog svetitlja Svetog Save. Pa se okrenemo ljubavi i slozi, da budemo istinoljubivi, plemeniti i da čuvamo svetosavsko pravoslavlje i opet smo se svi prekrtsili.
Onda su gosti ustali i onda je pop koga svi zovu otac, zapjevao molitvu i osveštao kolač i koljivo. Mi smo se opet prekrstili. Meni je sve to bilo veoma interesantno jer sam to gledao samo na televiziji. Uzeo je hljeb, prerezao ga nožem i polio vinom u čast Svetog Save. Potom je hljeb vrtio zajedno sa direktorom, nekim učenicima i nastavnicom biologije. Direktor je tri puta poljubio hljeb i tri puta kazao „jest i biće“ i zajedno sa popom kojeg svi zovu oče, hljeb polomio, a mi smo se krstili i krstili.
Nakon toga otac Jovan je održao govor. Ja ga nisam baš dobro razumio ali sam zapamtio da je stalno spominjao srpstvo, Srbe, bogočovjeka, krstonosno, sabranje. Onda nam je čestiotao praznik ovim riječima „Neka je srećna slava svima vama naša draga svetosavska djeco, i da budete lijepi, pametni i mudri kao što je to bio i Sveti Sava, najljepše srpsko dijete.“ Opet smo se svi prekrstili. Učiteljica Mira se rasplakala i kazala učiteljici Nataliji da je ovako isto bilo kada je ona bila mlada samo su se tada zaklinjali nekom drugu Titu i bratstvu i jednistvu. Učiteljica Natalija joj je dala maramicu i kazala pusti Miro socijalizam, da je valjao ne bi propao.
Tada je hor zapjevao „Oj Srbijo mila mati uvijek ću te tako zvati...“ i više nisam čuo šta učiteljice pričaju.
Nakon toga su učenici naše škole recitovali pjesme o Svetom Savi i tome kako je pobjegao od kuće, kako je mirio zavađanu braću i postao svetac. Opet smo se svi prekrstili. Onda je nastupila dramska sekcija sa pričom o lijenoj ženi koja ne sluša muža, a koju Sveti Sava savjetima izvodi na pravi put. Nisam uspio da shvatim šta je to klupko iako su ga nekoliko puta spomenuli. U drugom skeču je Sveti Sava produžio nogu čovjeku i od ništa napravio zlatnike, jer ga je ta porodica fino primila u kući i nahranila ga. Tokom predstave glumci su se nekoliko puta prekrstili, a mi nismo, ali mi nije jasno zašto nismo.
Onda smo otišli kući, jer nije bilo škole.
Tvoj Admir
