Prvi rezultati parlamentarnih izbora u Hrvatskoj donijeli su šok na političkoj sceni najmlađe članice Evropske unije: MOST nezavisnih lista, politička grupacija koju čine pretežno mlađi i ljudi koji prije nisu bili članovi, odnosno funkcioneri drugih, a pogotovo mejnstrim političkih stranaka, ubjedljivo je treća po tim rezultatima i imaće treći najjači politički blok u hrvatskom parlamentu. Uspjeh MOST-a čini se gotovo nestvarnim kad se ima u vidu da iza te političke grupe ne stoje tajkuni, ne stoje inostrani centri moći i, što je najvažnije, ne stoji konvencionalna kolektivistička politika toliko svojstvena političkim strankama u Hrvatskoj i ostatku ex yu prostora.

Politika MOST-a je za balkanske nerazvijene društvene, i samim tim političke prilike, zaista šokantna: MOST se zalaže za privatno preduzetništvo, manje uloge države u ekonomiji, smanjenje zaposlenih u javnom sektoru, istinsku vladavinu prava, punu slobodu i ravnopravnost svih građana Hrvatske bez obzira na nacionalnu, vjersku, političku, seksualnu ili neku sljedeću pripadnost. MOST insistira na sekularnosti hrvatske države, čime napada politiku HDZ-a, odnosno insistira na depolitizaciji javne uprave, smanjenju javne potrošnje i razbijanju udbaških spona koje vladaju ovom zemljom od 1945. godine, a što opet udaljava MOST od i od HDZ-a i od SDP-a. Kandidati MOST-a niti jednom rječju nisu u kampanji prikupljali poene nacionalističkom niti klasnom demagogijom, nisu prozivali Srbe niti kapitalizam. Nisu se dodvoravali Katoličkoj crkvi, nisu nosali slike Franje Tuđmana niti Josipa Broza. U čemu je tajna njihovog uspjeha onda?
Veoma jednostavno: MOST čine iskreni ljudi. Ti ljudi su definisali iskrenu i konzistentnu politiku: hoćemo Hrvatsku dvadeset i prvog vijeka, hoćemo manje državnog intervencionizma, dojadile sun am skupe partijske administracije, želimo da oslobodimo građane nepotrebnih poreza i parafiskalnih nameta. Ne obećavamo socijalne beneficije, ne obećavamo visoke plate i bezbroj novih radnih mjesta. Naše je da rasteretimo privredu i smanjimo namete, a na ljudima je da se bore za svoju koru hljeba. Mi pravimo jeftinu i efikasnu državu, a kome se to ne sviđa-neka ne glasa za nas. Mi nećemo odstupati od svojih načela zarad glasova.

Upravo je taj momenat veoma važan: sve partije u bivšoj Jugoslaviji listom su neiskrene. One obećavaju sve i svašta, one su i za socijalne beneficije, i za štednju, i za veće penzije, i za konzervativizam, i za liberalizam, za sve živo što im može pomoći da ostanu na vlasti i crpe društvene resurse. Političari, jedni te isti, neprestano izmišljaju načine i mehanizme ostanka na vlasti. Kad im ne ide u jednoj partiji, naprave drugo, a njihova politička platforma uvijek ostaje ista: vlast i kontakt sa državnim budžetom.

MOST je odmah nakon prvih rezultata saopštio da ne želi da ide u matematičku koaliciju niti sa HDZ-om, niti sa SDP-om. Ljudi pravilno cijene da su obje partije u osnovi iste. Takođe, u MOST-u su rekli da je bolje organizovati nove izbore, nego imati još četiri iste godine. Dakle, u trenutku kad bi sve ostale balkanske partije slavile jer se bez njih ne može formirati vlada, ovi ljudi su sve to odbacili i zatražili su nove izbore, pravilno razumjevajući da im je za suštinske promjene u Hrvatskoj potrebna snažnija politička podrška. Oni ne biraju (bar još) privilegije i funkcije, oni štite svoju politiku.

To je ono što je nedostajalo na učmaloj balkanskoj političkoj sceni. Načela, principi, novi ljudi, istinski liberalni koncept. Nama očajnički trebaju nove, zdrave liberalne snage, proistekle sa ovog prostora i iz ovih ljudi, a ne iz nevladinih plaćeničkih organizacija koje pričaju ono što im njihovi sponzori kažu. Nama su potrebni novi ljudi koji vjeruju u načela, a ne u budžetske pare.

Kad se osvrnemo na Republiku Srpsku, brzo uočavamo razlog propasti svih stranaka koje su u posljednjih pet godina forsirale priču “trećeg puta” između SNSD-a i SDS-a: sve te partije vodili su ljudi koji su ranije bili funkcioneri stranaka iz dva bloka, sve te stranke nisu imale i nemaju ideologiju, i cilj svih tih stranaka jeste puki dolazak na vlast i uhljebljenje partijskih funkcionera. To je toliko očigledno i zato tim strankama niko ne vjeruje. Zato ne mogu napraviti ništa na izborima i zato je ljudima ovdje zgađena ideja tog trećeg, nezavisnog političkog puta. Onda kad se pojavi politički koncept sa ljudima koji nisu bili funkcioneri u drugim strankama, sa ljudima koji ne zavise od javnog budžeta i sa ljudima koji će zastupati istinski drugačiju politiku i ideologiju, onda će biti moguće aktivirati ljude da podrže drugačiji koncept i na izborima kao finalu jednog političkog procesa.

Uspjeh MOST-a u Hrvatskoj dokaz je da to i nije tako nemoguće kako smo svi do juče mislili.