Da li znate da je Milan Ljepojević objavio novu knjigu o Miloradu Dodiku? Ako ne griješim to je osma knjiga koju mu izdaje SNSD, čiji je i član. Sve ih imate na ovom linku To je zbirka govora Milorada Dodika u izbornoj kampanji 2014. godine i moram priznati da je nisam pročitao.

Krenuo sam ja sa čitanjem, pročitao sam tri predgovora i počeo čitati govor sa konvencije SNSD u Laktašima, ali ne ide. Nekako mi sve bljutavo i bezukusno jer, kako čitati takvo štivo bez mladih i razdraganih socijaldemokrata koji fanatično mašu zastavama, bez huke oduševljenih socijaldemokrata, bez crvenog sjaja u očima socijaldemokratkinja, šatora, pečenja, kupus salate i Baje Malog Knindže?

Pokušao sam sa crvenom sijalicom da dočaram atmosferu, ali sam se osjećao kao u kupleraju, a ne na mitingu SNSD-a.

Iako sam pročitao samo predgovore moram reći da ni oni nisu loši, naprotiv veoma su zanimljivi.

Mene, naravno, najviše dojmio predgovor priređivača. Milan Ljepojević je svoj predgovor nazvao „Iskren strateg razvoja Srpske” i prva rečenica me odmah patosirala, a kako i ne bi kad glasi ovako: “Slušajući predsjednika SNSD-a i Republike Srpske, Milorada Dodika, tokom izborne kampanje 2014. godine, iz mitinga u miting, zaključio sam da su njegovi govori savršeni.” Znači ovo je kraj istorije, nema dalje!

Onda slijedi šok i priznanje da Milorad Dodik koristi vozni park predsjednika Republike Srpske u stranačke svrhe: “Ono što je presudilo da govore „pretočimo“ u knjigu jesu godine života i biološka zrelost koja je predsjedniku dala snagu i energiju da može da prijepodne obavlja redovne radne obaveze pune napora i dinamike, a popodne da „krstari“ uzduž i poprijeko Republike Srpske, autom, avionom ili helikopterom.” Osjećanja su mi se pomješala bio sam potpuno šokiran ovim priznanjem, ali mi je bilo drago da je Republika Srpska toliko velika da njom predsjednik može krstariti.

I dok Ljepojević smatra da je Dodik u zenitu svoje “intelektualne i političke zrelosti” napominje da ga šef fascinira jer “govori pred građanima bez bilo kakvog podsjetnika, papira, rokovnika, laptopa ili drugog elektronskog pomagala. Dodik sve svoje govore „drži“ u glavi i nikada se ne desi da nešto zaboravi.” E sad meni nije jasno kako Ljepojević zna da Dodik ništa ne zaboravlja kad čitavo vrijeme improvizuje.

Onda kažem sebi: “Konju jedan, možda Ljepojević preslušava Dodika dok “krstare” autom, avionom ili helikopterom.”

A onda je došla na red i psihologija mase u kojoj se Ljepojević snalazi kao SNSD u Palamentu BiH: “Psihološki i naučno je dokazano da čovjek građanin samo određeno vrijeme ima sposobnost koncentracije da sluša. Nekada dosadi i dobra muzika uz atraktivnu pjevačicu. Držati političke govore uopšte nije zahvalno. Dodik je svoje nastupe doveo do savršenstva, jer pažnju građana slušalaca drži sve vrijeme.” Eto naš predsjednik SNSD-a prkosi ne samo zakonima fizike, logike, prava već i zakonima psihologije.

E ovdje mi na pamet pade predsjednik Sjeverne Koreje Kim Jong Un za kojeg kažu da ima slične moći.

Kada sam pročitao da su govori predsjednika Milorada Dodika “rezultat prvenstveno njega samoga, njegove sposobnosti, inteligencije, dara i ogromnog rada, a ne, kao što je to slučaj sa drugima, izraz tima ili timova ljudi koje rade za pred sjednika.” bio sam istovremeno i ushićen i zabrinut. Ushićen jer nas vodi takav čovjek, a s druge strane zabrinut jer imamo samo njega. Šta rade svi njegovi savjetnici, sekretari, senatori i poslanici i za šta primaju platu kad čovjek mora sve sam da radi.

Opet mi prođe kroz glavu jedna jeretička misao: “Nadam se da će postati besmrtan, i to ne zbog sebe, već zbog Republike Srpske.”

Kada sam pročitao da “osim iskrenosti, neposrednosti, narodnih jednostavnih izraza, Dodikove govore krase i humor, štosevi, šale. Kaže se da je humor izraz inteligencije.” Osjetio sam bliskost sa našim predsjednikom jer i ja volim dobru zajebanciju.

I naravno,  Ljepojević odaje tajnu govorništva Milorada Dodika “Prije više od 11 godina, 2004. godine, pitao sam ga kako uspijeva da govori bez podsjetnika. Rekao mi je tada da u glavi ima pojmove; u psihologiji ti pojmovi se nazivaju „crtice“ (jedan, dva, pet, deset). Tokom govora ide od jedne do druge crtice, od jednog do drugog pojma ili teme i elaborira ih. Sve izgleda jednostavno ali biti jednostavan je najteže, jer jednostavnost je najbliža savršenstvu.”

Ovo potenciram iz više razloga. Prvi razlog je da pravi majstori dijele svoje znanje svima koji to žele da čuju, a drugi s nadom da će ovo pročitati neko u Ministarstvu obrazovanja i Prosvjetno pedagoškom zavodu RS i učiniti nešto da nam djeca po školama prestanu bubati napamet i početi učiti uz pomoć crtica i sa razumijevanjem.

I na kraju, Ljepojević poentira sa metafizikom, čudima i ushićenjem! “Kada se neko zove Milorad i najbliži članovi porodice, otac, majka, od milja ga zovu Mile, i ogromna masa građana, narod Republike Srpske, to prihvati i svoga predsjednika zove Mile, to je vrh, olimp jedne briljantne političke i državničke karijere. Milorad Dodik, izborna kampanja 2014. Mile Dodik nije samo političar, on je državnik sa jasnom strategijom razvoja Republike Srpske.”

Još da uz knjigu ide CD sa predizbornim pjesmama bilo bi ful fulova.

Ostatak pročitajte sami…