Srđan Puhalo
Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.Srđan Puhalo
Kemo iz ulice Mula Mustafe Bašeskije
Jeste li gledali film "Vuk sa Vol Strita" Martina Skorsezea koji je napravljen po istinitoj priči o Džordanu Belfortu, koji je sa 26 godina postao multimilioner zarađujući na hiljade dolara u minuti da bi sa 36 godina završio u zatvoru dugujući oštećenim klijentima 110 miliona dolara. Film je odličan. U stvari kako film može biti loš ako u njemu imate rizik, pare, žene, kokain, FBI i zatvor? Nikako.
Ali i mi Kema za film imamo.
Kemal Čaušević je oličenje bošnjačkog sna ili bolje reći partijskog sna. Došao je tiho, postao direktor Uprave za indirektno oporezivanje i za 9 godina zaradio 576.000 KM na ime plata i naknada, a kupio nekretnine u vrijednosti od 1.080.000 maraka i još 100 000 uštedio. Za vrijeme mandata sredio je zube i prkosio zakonima logike, matematike i računovodstva, a danas prkosi zakonima države.
On je junak našeg vremena i vjerovatno uzor mladim ljudima koji žele da se bave politikom ili koji studiraju menadžment ili ekonomiju. On je naš vrh i naša nadogradnja.
Taj film o Kemi, ne bi bio samo film o njemu, već i film o nama i propadanju jednog društva. Taj film bi pokazao da što si bliže Poljinama, to si nedostupniji za policiju, tužilaštvo i sudstvo. Da je važnije imati dobrog advokata, nego brata. U tom filmu ne bi bilo nevinih, vjernih, poštenih, ali ni osuđenih.
Naravno i u ovom filmu bi imali žene, tekstil, pare, SIPA-u, tužioce, medije, ali i političare iz najvećih političkih partija u BiH, SDA, SNSD, HDZ BiH. Naravno tu je i međunarodna zajednica kao narator i saučesnik.
Za razliku od Vuka sa Vol Strita, ova priča bi imala srećan završetak, što je važno, jer idu reformski procesi i ne trebaju nam dodatno uplakani i depresivni građani.
Naši vukovi su uvijek siti, a ovce su na biračkim spiskovima.
Već vidim slogan za premijeru na Poljinama. Priča o usponu bez pada Kemala Čauševića čovjeka koji je „Došao tiho, pokupovao nekretnine i umjesto u zatvor, otišao je u legendu!“
