Postoje i dobri pravoslavci, koji pričaju južnoslovenskim jezicima, a to nije makedonski, te naravno nisu Srbi, objašnjavaju svojim čitaocima dnevne štampane novine Dnevni Avaz, intervjuišući Miraša Dedeića, poglavara nevladine organizacije nazvane Crnogorskom pravoslavnom crkvom.

Ovaj dnevni list je 14. septembra dao tako pristojan medijski prostor podilaženju i mržnji, intervjuom sa pomenutim velikopaćenikom Dedeićem, pružajući mu priliku da saopšti negdje van kakvog – takvog crnogorskog medijskog prostora između ostalog i ovo: „To su naopako vaspitani ljudi. Kao da su htjeli obnoviti Srebrenicu, Pale, Vukovar ili Dubrovnik. Ili, događaje iz Crne Gore iz 1918. godine. Isti zločin kao u Srebrenici, samo manji u brojkama”- reče Mihailo za Avaz, i ostade živ. Na ovaj način je prokomentarisao događaje u Bijelom Polju i Kotoru. Inače, pravoslavni vjernici u ova dva grada su oštro odreagovali na pojavljivanje poglavara NVO CPC u njihovom gradu, radi javne rasprave o nacrtu zakona o odnosu vjerskih zajednica i države Crne Gore. Naravno, poziv na linč i nasilje se ne može odobravati, ali može se očigledno vidjeti kakav je stav pravoslavnih vjernika prema Dedeiću i onome što on predstavlja. Nasilje nad njim se doduše nije desilo, ali je u Kotoru ova karikatura čovjeka udarila stariju ženu koja mu se našla na putu i nešto dobacila. Dva puta.

Miraš Dedeić se predstavlja kako nekakav religijski velikodostojnik, što je bio do 1994., kada je suspendovan od strane Grčke pravoslavne crkve zbog preljube. Vuk Bačanović piše da se tada obratio mitropolitu zagrebačko – ljubljanskom, Spiridonu (Srpska pravoslavna crkva) 1995. godine, a suspenziju je pravdao jer je „osnovao srpsku crkvenu opštinu u Rimu”, no bio je odbijen. „Budući odbijen, Dedeić traži novu vjersko-nacionalnu alternativu i pronalazi je u Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, nevladinoj organizaciji osnovanoj 1993., od strane nacionalnih Crnogoraca, privrženih ideji crnogorske nezavisnosti. Dedeićevo traganje za poslom poklopilo se sa upražnjenim mjestom poglavara CPC-a, budući da je njen prvi mitropolit Antonije Abramović, protiv kojeg su u Ruskoj zagraničnoj crkvi u Americi podignute optužbe za pedofiliju, preminuo.” – piše Bačanović, za Radio Sarajevo, u tekstu objavljenom prije pet godina.

Relevantan sagovornik, zar ne? Samo, na koju temu?

U intervjuu dalje slijedi podnaslov izvučen iz prethodno pomenute kvalifikacije kako su oni – Srbi, naopako vaspitani ljudi. Novinar K. Kešmer briljantno podebljava te ''bogougodne'' ključne riječi i stavlja ih u podnaslov. Zatim ističe: „Za njega, srpski nacionalizam nikad nije prestao postojati, naprotiv i danas je tu, u istom omjeru kao što je to bilo prije 50 ili 100 godina, samo što se sada iznosi javno. - Znate li da je za vrijeme rata u Njemačkoj bio formiran komitet od Amfilohija Radovića. Muslimani koji su bježali u Njemačku bili su pozivani da se prijave u taj komitet da se prekrste i kao Srbi idu u Srbiju. To je zločin. Siguran sam da bi i nas sad, kao i Srebreničane u Fabrici akumulatora, bacali u kiselinu. Nadam se da će naša država stati ukraj toj pojavi – ističe on.”

Ksenofobične, nacionalističke i fašističke izjave nisu nikada bile nepoznanica za Miraša Dedeića, ali dati ovakvom čovjeku medijsku pažnju te u pozitivnom kontekstu prenijeti otvoren govor mržnje u ozbiljnom bosanskohercegovačkom mediju – je najblaže rečeno poražavajuće. Miraš Dedeić, dakle, je siguran da bi ''njih'', valjda misli na nacionalne Crnogorce, premda se nalazi u zabludi da ih predstavlja, ''oni'' tj. srpski nacionalisti, a to su Srbi u Crnoj Gori, ali i po njemu, Srbi uopšte, danas ubijali i bacali u kiselinu? Te se nada da će država stati ukraj toj pojavi? Dobro, možda se samo meni čini da je ovo indirektan poziv na rat.

Inače, o broju ''vjernika'' CPC se ne govori u javnosti, vrlo moguće zato jer je taj broj upitan, odnosno zanemariv.

Slijedi podnaslov: Malo junaštva, autorski podvig novinara Dnevnog Avaza K. Kešnera, gdje Miraš objašnjava suštinu karaktera srpskog naroda. „Vi znate da je Srbima Dobrica Ćosić otac nacije. On je kazao da su Srbi sve dobili lažima, a malo toga junaštvom.”, protumačio je Miraš Crnogorac, Dedeić, ba.

Da li se autor ovog intervjua zapitao kako će čitaoci ovog članka reagovati? Kako da reaguje jedan prosječan Bošnjak kada pročita ovo? Bacanje u kiselinu? Srpska vjekovna genocidnost, bez junaštva, naopako obrazovana, bez ''oca nacije'' - prije Dobrice Ćosića, koji je okarakterisao Srbe kao lažljivce. Miraš bar zna izvlačiti stvari iz konteksta Kako će prosječan Srbin reagovati na ovo? Kako prosječan nacionalni Crnogorac? Kako Srbi u Crnoj Gori, koji čine trećinu stanovništva ove zemlje.

Kredibilitet poglavara NVO CPC opisao je odlično Vuk Bačanović u tekstu Ko je, ustvari, mitropolit Mihailo alias Miraš Dedeić.

Jasno je da on nije nikakav dobronamjeran čovjek. Niti ikakav vjerski poglavar. Riječ je o jednom političkom oportunisti, sa mržnjom kao habitusom prije svega političkog djelovanja. Ono što je danas drugačije u odnosu na devedesete je to da je adresat Dedeićeve mržnje sada srpski narod i Srpska pravoslavna crkva. Nekad su to bili Muslimani (Bošnjaci) i Hrvati.

Je li cilj raditi nekakav intervju nekog ''pravoslavnog popa'' koji će biti ugodan za oči i uši recimo bošnjačkih nacionalista? Jeste, valjda. Ako želite da impresionirate bošnjačku nacionalističku javnost, koja se uživila u ulogu žrtve – onda nije ni bitno o kakvoj osobi se radi, sve dok zločin u Srebrenici opisuje kao genocid, srpski narod kao zločince, lažljivce i kako već sve ne. To je ono što je suština, i to je ono što je bitno. Usput, do sredine devedesetih godina Miraš Dedeić je bio Srbin, tako se bar izjašnjavao, kome je to bitno.

Ovo društvo je dovoljno potrošeno, nezdravo i podijeljeno. Možda zato naše javnosti mogu da trpe i ovakve tekstove i tipove. Možda im ovakvi i trebaju. Da li je svojim izjavama Miraš Dedeić raspirivao vjersku i nacionalnu mržnju? Jeste. Da li će ikome odgovarati za to? Znate odgovor na to pitanje. Da li je Avazu trebao ovaj intervju? To valjda oni bolje znaju.

A ja samo, kako Balaš reče „Ne volem, šizove i nervne bolesnike, pre ih puštali za vikend – sad ih puste pravo pred kamere”, pa se nešto, eto, kanda jedim.