Sjedinjene Države nisu tipična nacionalna država, u onom smislu u kojem poznajemo tradicionalne evropske države i nacije, odnosno njihovu istorijsku genezu. Zapravo, Amerika je nacija čiji je fundamentalni nukleus, osnovno vezivno tkivo, sadržano u određenim vrijednostima, odnosno principima u koje čvrsto vjeruje većina Amerikanaca.

Amerikance okupljaju načela i vrijednosti u koje vjeruju i kojih se drže. Dok su se evropske države gradile na nacionalnoj pripadnosti, koju su dopunjavali izvjesni dodatni elementi (religija, filozofsko-etička načela, socijalna načela, regionalni interesi itd.), dotle se Amerika gradila na svega nekoliko ključnih principa: Sloboda, Individualizam, Religioznost, Kapitalizam, Vladavina prava.

Naravno, upravo je sloboda prva i osnovna vrijednost iz koje proističu i sve ostale, odnosno bez koje bi sve ostale bile besmislene. Amerika je bila oaza slobode za sve one koji u Evropi i ostatku svijeta nisu mogli da je nađu u mjestima u kojima su bili rođeni. Amerika je bila šansa za svakoga da sve počne ispočetka i da gradi svoj život onako kako želi, bez da je ograničen bilo kakvim pravilima sem zakonskim i tržišnim. Samo u Americi je to bilo moguće i u tome leži tajna njenog nevjerovatnog i u istoriji nezabilježenog progresa: najinventivniji duhovi odlazili su u Ameriku i tu im niko nije smetao da postignu ono što žele. To je taj čuveni "američki san", mogućnost da činiš šta ti je volja sa svojim životom. To je milionima pustolova bilo nevjerovatno inspirativno. Ostalo je istorija.

I u Americi nije bilo važno koje si narodne pripadnosti. Jedino je bilo bitno da poštuješ dvije osnovne američke vrijednosti: slobodu, zakon. I da živiš na američki način. American way. To je bilo dovoljno da budeš Amerikancem. I, zanimljivo, većina imigranata ne samo da je poštovala ova pravila igre, nego je istinski i voljela Ameriku. To je taj američki patriotizam. A najveće američke patriote bili su tek pristigli imigranti, odnosno prva generacija istih. I to je istorijski fenomen, jer pogledajte kako danas u Evropi imigranti decenijama ne mogu da se uklope u nove države.

Republici Srpskoj je potrebno isto. Ona mora da evoluira. Sama nacionalna kohezija, zasnovana na narodnoj povezanosti, istoriji, tradiciji, pozitivnim vrijednostima, negativnim stereotipima-nije više dovoljna. Potrebno je da i Republika Srpska definiše par elementarnih principa koji jesu njeni osnovni elementi. I ko god prihvata te afirmativne principe, ko god doživljava te osnovne vrijednosti kao svoje-taj ispunjava osnovne pretpostavke da bi bio građanin Republike Srpske.

Uopšte, pri tom, nije od značaja ko je ove ili one etničke, raligijske ili bilo kakve treće i četvrte konvencionalne pripadnosti. Bitno je da čvrsto pripada vrijednosnom miljeu koji karakteriše Republiku Srpsku. A i njen vrijednosni milje je veoma jasan i sastoji se u slobodi, ravnopravnosti i vladavini prava, kao osnovnim civilizacijskim dostignućima, ali i pozitivnim vrijednostima naše narodne tradicije. Jer, ukoliko malo bolje ispitamo svoju prošlost, vidimo da su se naši preci uvijek borili za afirmativne i pozitivne principe-Slobodu, prije svih. I dok god su se za nju borili, imali su rezultat. Kad su se borili za nešto drugo, bili su poraženi. Uostalom, isto se dešavalo i svim drugim narodima. Sloboda uvijek na kraju jeste na pobjedničkoj strani.

Onog trenutka kad Republika Srpska definiše te osnovne svoje vrijednosti, a koje redom proističu iz slobode, tad će mnogi njeni problemi prosto da postanu drugorazredni i ona će biti u stanju da se kvalitativno razvija na jednom potpuno novom nivou. Tad će mnoge prepreke da se sruše same od sebe, po prirodi stvari. Republika Srpska će postati ne samo moderna, nego i civilizacijski napredna zajednica.
Bilo bi dobro da se isto može učiniti i sa cijelom Bosnom i Hercegovinom. No, međutim, istorijski procesi i mentalitet pokazali su da takvo nešto i nije moguće na prethodno opisan način. Bilo bi sjajno da se i u Federaciji BiH započne sa istim stvarima. I da se potom gradi jedna prosperitetna priča od dva prosperitetna faktora. Bila bi to slobodna, a ne nametnuta zajednica slobodnih društava u kojima egzistiraju slobodni i prosvjećeni pojedinci.

Opet, u prirodi prosvjećenosti i slobode jeste da se nikad ne ograničava. Takav projekat nikad se ne zatvora sam u sebe i nije samodovoljan. Sigurno da bi jedna takva Republika Srpska tražila mehanizme integracije, prije svega ekonomske, ne samo sa jednom prosperitetnom FBiH, nego i sa svim onim slobodnim društvima koja su zasnovana na istim i sličnim vrijednostima. U tome i jeste suština. Sličan se sličnom raduje.

Naravno, ukoliko bi se Republika Srpska redefinisala na pomenuti način tad ne bi bilo toliko frustrirajuće i da se njeni partneri ne razvijaju na odnosni način, odnosno da ne prate te vrijednosti. Prosto, bilo bi mnogo lakše graditi neke nove odnose. Isto po američkom modelu. Onog istorijskog trenutka kad Britanija nije shvatila kud svijet ide i šta je fundament nove budućnosti-desio se četvrti jul 1776.godine i slavna Deklaracija o nezavisnosti. Naravno, da bi se desio taj datum, pored indolentnosti Britanije, potrebno je i da imate jednu prosperitetnu i prosvjećenu Ameriku, koja može da ponudi jednog Tomasa Džefersona koji reprezentuje vrijednosti slobodne i prosvjećene zajednice.

Ne možete da tražite slobodu i da se pozivate na njena pravila-ako je sami svojim postupcima narušavate. Patriotizam nije i ne može biti povezan sa kršenjem osnovnih principa, kao što su nezavisno sudstvo, efikasna i brojčano mala javna uprava, mali porezi. U tom slučaju najbolje sami sebi uskraćujete pravo na slobodu i nemate legitimitet da drugima dajete prigovore jer vam uskraćuju slobodu. Zato što ste isti kao oni. Sličan se sličnom raduje.

Treba početi razmišljati u ovom pravcu. Rješenja i za najkomplikovanije probleme nekad su tu, prilično blizu. Preko bare, takoreći.