Istina jeste da je Republika Srpska u kvantitativnom smislu, globalno posmatrano, patuljast subjekt. Istina jeste da nam se svakodnevno dešava odliv mozgova. Istina jeste da državom i društvom upravljaju najgori, jer je negativna selekcija ovdje pravilo od kraja rata naovamo, a ni prije nije bilo puno drugačije. Istina jeste i da nemamo intelektualnu elitu koja bi svojim autoritetom i snagom argumenata nametnula strateški pravac razvoja Srpske u narednih pedeset godina. Istina jeste i da mi nemamo javno mnjenje u klasičnom smislu te riječi-ovdje se sve svodi na jeftine tračeve, još jeftinije frazerstvo i demagogiju, ozbiljnog promišljanja nema.

Ipak, istina jeste da ponešto, ponečega malo, i imamo. Koliko god bio tragičan proces odliva mozgova, mi i dalje imamo naše ljude u inostranstvu koji žele da pomognu. Dakle, imamo potencijal da na jeftin način uvezemo kakav-takav know-how. Imamo ponešto, zaista ponešto, ali ipak nešto kvalitetnih novinara, pravnika, privrednika i ekonomista-solidan materijal da generišete nekakav suvisao koncept razvoja koji možete da predočite javnosti. Postoji čak, vjerovali ili ne, i nekoliko političara, samo nekoliko, kojima jedini smisao politike nije u otimanju para iz budžeta. Oni su trenutno u drugom i trećem planu u svojim strankama, ali postoje. Provjereno.

Jedino pitanje koje se sad postavlja jeste da li se mogu sakupiti svi ti rijetki pojedinci, kojih je malo i koji su pojedinačno nemoćni da učine bilo šta. Oni se sami od sebe pronaći neće, a pogotovo se neće sami od sebe organizovati, kreirati jedan kvalitetan i dugoročan razvojni koncept društva. Dakle, potrebno je neko vezivno tkivo, jedan plejmejker koji će da poveže to nešto kvaliteta koji imamo i od toga da napravi konkretan rezultat. I tu dolazimo do srži problema: taj neko je državnik, osoba koja nije klasičan političar, koja pogotovo nije politikant. To je vizionar, čovjek koji gleda pedeset i stotinu godina unaprijed, koji ponekad izgleda čudno svojoj okolini, čovjek kojeg nerijetko ne razumiju jer je fokusiran na teme koje nisu svakodnevne i o kojima većina ne razmišlja. To je kreativac koji ima dobro poznavanje ekonomije, politike, istorije, međunarodnih odnosa, filozofije i prava. On nije supermen u svim tim oblastima čovjekovog umnog delanja, ali je dovoljno dobar da prepozna bolje od sebe i da ih stavi u funkciju sistema.

Republika Srpska i Srbi kao narod uvijek su imali solidne političare i odlične politikante. Ako politiku posmatramo kao umijeće vladanja, onda našim političarima treba skinuti kapu jer je zaista teško pronaći uporedne primjere gdje političari vladaju tako dominantno i toliko dugo, a da ama baš nikakvih konkretnih rezultata po građane i društvo ne ostavljaju iza sebe. S te strane posmatrano, takvih tipova političara nam ne nedostaje niti je kad nedostajalo. Međutim, hronično nam nedostaju državnici, ljudi koji će učiniti gorenavedene stvari i koji će prepoznati šta je zaista važno kad je dugoročan razvoj zemlje u pitanju. Treba jasno podvući: trenutno niti jedan predsjednik niti iole eminentniji političar na političkoj sceni Republike Srpske nije državnik. Ono čega smo svi svjesni je da ti ljudi konkretno neće napraviti bilo šta novo i pozitivno. Oni to ne umiju, nisu od tog materijala satkani, nemaju viziju, nemaju znanje, nemaju kuraž i nemaju kreativnost, ili makar nemaju većinu tih kvaliteta. O moralu da se tek ne govori. Zato u postojećem stanju stvari, sa aktuelnom političkom garniturom lidera, pomaka neće biti.

Kad će doći do zaokreta? Vrlo jednostavno: državnika ćemo dobiti, odnosno on će stupiti u prvi plan kad izgubimo sve tragove državnosti. Dok god imamo bilo šta što liči na državu, mi kakvi jesmo i istorijski dokazano, radićemo u korist svoje štete i razaraćemo ne samo državnu nego i civilizacijsku supstancu Republike Srpske i Srbije. Put kojim Srpska i Srbija idu jeste put destrukcije, pada i apatije. Kad se dođe do kraja tog puta, kad i Srpska i Srbija izgube možda i formalno državnost, kao i toliko puta u istoriji desiće se mentalni preokret i ljudi će početi da se ponašaju drugačije. To je naša kletva i naš blagoslov.
Da državnika dobijemo kad izgubimo državu.