Srđan Puhalo
Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.Srđan Puhalo
Maturanti iz Drvara
Da li ste gledali film “Dječaci iz Brazila”? To je onaj film o doktoru Mengeleu koji kloniranjem pokušava da stvori novog Adolfa Hitlera mnogo godina nakon poraza Trećeg rajha. Naravno, Mengele shvata da nije dovoljno samo napraviti klona već morate da stvorite i određene sredinske preduslove da bi ti klonovi imali ista životna iskustava kao Hitler, da bi postali kao on. Zato planira da ubije 24 oca tih klonova koji su svi stari 65 godina. Ostatak filma morate sami pogledati.
Pitate se kakve veze ima ovaj film sa Maturantima iz Drvara koji su oduševili sve slikajući se sa srpskom i hrvatskom zastavom koji je pratila poruka "Proslava mature u Drvaru u Bosni i Hercegovini. Oni nisu učeni da mrze jedni druge"?
Naravno na prvi pogled sve pršti od multietničnosti i multikonfesionalnosti, baš kako to međunarodna zajednica voli i o čemu mašta, ali ima tu jedan mali problem.
Fino je što se ti mladi ljudi u Drvaru ne mrze, to jeste veliki civilizacijski skok u Bosni i Hercegovini, ali nisam siguran ni da se nešto mnogo vole. U stvari možda se i vole, ali ta ljubav će se topiti kako budu postajali “odrasliji” i “zreliji”, znači vrlo brzo.
Ta ljubav će nestajati kako se raziđu da studiraju po Zagrebu, Mostaru, Banjaluci, Beogradu i Novom Sadu, jer će im svi objašnjavati da su u velikoj zabludi što vjeruju Srbi Hrvatima, a Hrvati Srbima. Objasniće im da je međusobno neprijateljstvo Srba i Hrvata mnogo normalnije i genetski predodređeno od prijateljstva. Spomenuće im Jasenovac, Jadovno, hercegovačke jame, Blajburg i oni će nod pritiskom svoga naroda spoznati konačnu istinu. Takva prijateljstva su neprirodna, kao što je neprirodno i prijateljstvo mačke i miša.
Ali kakve to ima veze sa dječacima iz Brazila?
Pa veza je u tome što kloniranje uopšte nije potrebno da bi ste stvorili klona bilo da je on nacionalista, socijalista, liberal ili nešto četvrto. Dovoljno je da imate političare koji zastupaju tu ideologiju, medije koji to promovišu, obrazovni sistem koji ih sistematski indoktrinira, ideologiju i sa velikom vjerovatnoćom dobićete proizvod koji želite, a da “klon” toga nije ni svjestan. I ne samo da nije svjesna, već misli da je potpuno drugačiji.
To misle i ovi mladi iz Drvara!
Kada pogledate malo bolje sliku shvatićete da su ovi maturanti rezultat Miloševićevih i Tuđmanovih bahanalija u Karađorđevu jer da nije tako na slici bi se našla, makar stidljivo ili u nekom ćošku i zastava Bosne i Hercegovine.
Ipak da ne griješim dušu želim da vjerujem da su maturanti uložili nadljudske napore da nađu zastavu Bosne i Hercegovine u Drvaru, ali nisu uspjeli.
Vjerovatno su je sakrili domaći Mengeli.
