Srđan Puhalo
Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.Srđan Puhalo
Velika duša Pavić(a)
"Od tuge naših sugrađana oni žele da naprave jedan politički događaj. Oni koji danas dolaze su politikanti. Oni dođu desetak minuta u Prijedor, slikaju se, daju zapaljive izjave i odu, a ja trebam sa svojim sugrađanima da živim ovdje 365 dana. Kada to budu porodice, rodbina i oni ljudi koji žale i sa kojima ja saosjećam, ja ću biti sa njima.”, a potom je dodao "Narod to više ne prihvata. Ima taj jedan broj ljudi, koji najčešće sa strane dolaze i unose nemir među naše ljude, izazivaju strah. Ali, u razgovoru sa običnom čovjekom vidjećete da u našem gradu svako živi slobodno i mirno i bori se za egzistenciju sebe i svoje porodice"
Ovo su riječi Marka Pavića povodom jučerašnjeg obilježavanja “Dana bijelih traka” tj. stradanja Bošnjaka u Prijedoru.
Ja juče nisam bio u Prijedoru ali sam bio u Banjaluci sa nekih 10 do 15 politikanata koji su zbog dobrih dnevnica, honorara i svoje bolesne želje za vlastitom promocijom smogli hrabrosti da stanu na Trg Krajine “plaše” i podsjete sve nas na ono što se dešavalo u Prijedoru od 1992. do 1995. godine.
Isto tako gradonačelniče Paviću i vlast u kojoj ste od 2006. godine obilježavate Sijekovac, Tuzlansku kolonu, Dobrovoljačku, Silos, Vozuću i od toga niko ne pravi problem. Istina, vi imate mnogo bolju logistiku, što je i očekivano.
Imajući u vidu da upravljate Prijedorom već 11 godina i saosjećate sa patnjama svojih sugrađana pitam vas:
- Zašto nema spomenika za 102 djeteta ubijena u Prijedoru u periodu od 1992. do 1995. godine?
- Zašto nema spomenika za 258 ubijenih žena u Prijedoru u periodu od 1992. do 1995. godine?
- Da li ste posjetili Korićanske stijene i zatražili oprost za oko 250 ubijenih sugrađana.
- Zašto se čekalo 20 godina da se otkrije masovna grobnica Tomašica?
- Da li mladi u prijedorskim školama uče da je u tri mjeseca 1992. godine svaki dan ubijano u prosjeku 32 muškarca, 3 žene i jedno dijete?
- Da li mladi iz Prijedora i okoline poslije obilaska Mrakovice i logora Stara Gradiška svrate da obiđu Keraterm, Omarska i Trnopolje?
- Da li ste kao dio vlasti u Republici Srpskoj tražili da o zločinima u Prijedoru govorite na RTRS-u?
Pošto to niste uradili za 11 godina vlasti svaki politikant sličan meni, strani plaćenik, domaći izdajnik, fanatik narandžastih revolucija i bjelosvjetski hohštapler i narkoman ima pravo 31. maja da dođe u Prijedor i “plaši” i “zavađa” stanovnike Prijedora. Što prije to uradite Mahatmo (velika dušo) Paviću svima će biti bolje, a i vi ćete manje patiti i moći se pozabaviti svijetlom budućnošću Prijedora.
