Srđan Puhalo
Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.Srđan Puhalo
Srđan Puhalo: Sreća je u nama ili manifest nove srpske socijaldemokratije
Građani Republike Srpske, Vi ste veoma srećni i ja to tvrdim sa punom odgovornošću i pri zdravoj pameti.
Za najveći broj nesrećnika sreća je kada imaju dobar posao, redovnu platu, pristojan stan ili novo auto, ali to bi u našem slučaju praktično značilo da su srećni samo zaposleni u Vladi Republike Srpske, poneki tajkun, članovi SNSD-a i Kusturica, što nije tačno. Naši ljudi su uz pomoć RTRS-a, Srpske pravoslavne crkve, Kecmanovića, Galijaševića, Kusturice, Ćeranića, Karganovića i drugih prepoznali drugačije, autentičnije potrebe i vrijednosti, a samim tim i ciljeve i puteve ka sreći.
Samo nek se ne puca!!!
Srećan je onaj ko vjeruje da je srećan, a ne onaj koji plaća najveći porez na dobit ili nekretnine. Objektivne okolnosti često nemaju veze sa našim unutrašnjim doživljajem o tome kako nam ide u životu. Ono u šta vjerujemo, najčešće je ono što nam se dešava. Ako svjesno ili nesvjesno vjerujemo u to da je život težak, tužan i strašan, svoju pažnju ćemo usmjeriti na pronalaženje: originalnog Ugovora za Bosku, odbjeglog Mila Radišića, Završni izvještaj privremenog upravnika Bobar banke ili 15 nedobijenih plata radnika Kosmosa. I bićemo u pravu i bićemo tužni, zastrašeni i opterećeni. Ljudi su skloni da zaključe kako su dobro procijenili i predvidjeli stvari koje su se nakon toga zaista obistinile. Ipak, čest je slučaj da vjerujući u istinitost svojih zaključaka pretvaramo sebe u praznu ljušturu, što bi sarajevske sluge i međunarodna zajednica jedva dočekali. S druge strane, to isto važi i za pozitivna uvjerenja, koja nas vode ka tome da u životu opažamo prilike i šanse na primjer: Južni tok, most na rijeci Savi kod Gradiške, povećanje proizvodnje i smanjenje nezaposlenosti.
Nek je živa glava!!!
Sreća je i stvar poređenja. Naravno da ćemo biti nesrećni kada se poredimo sa Norveškom, Danskom, Švedskom, Drvengradom ili Andrićgradom, ali pokušajte da se uporedite sa Sirijom, Afganistanom, Nigerijom, Zimbabveom, Čajničem ili Kalnovikom i spoznajte istinsku sreću.
Samo nek se zdravo!!!
Jednostavno, da bismo osjetili zadovoljstvo, neophodno je da osjetimo frustraciju, jer je zadovoljstvo stanje koje postižemo kada pobjedimo frustraciju. Da bi smo cijenili naše zdravstvo moramo kupovati gazu, zavoje ili lijekove. Da bi studenti više cijenili svoje obrazovanje moraju da plate poneki ispit. Da bi cijenili svoj posao, morate da bez njega ostanete. Jer ne kaže džaba stara poslovica iz Kalnovika “Ko se u redu ne načeka, taj potvrdu ne ovjeri”.
Nekad nam se učini da je u Federaciji BiH “trava zelenija”, zato ćemo i legalizovati travu makar u medicinske svrhe. Pomislimo da ako ne vidimo umor na Puhalovom licu i ako se on ne žali na sistem, život i ljude, onda sigurno nema problema. Naravno da ima. Razlika je samo u tome na koji način se nosimo sa preprekama, da li od njih pravimo velike katastrofe kao što to čine on, opozicija, neki portali i BN televizija ili energiju usmjeravamo ka traženju rješenja i kredita kao SNSD.
Velika očekivanja često mogu da nas spriječe u tome da postanemo srećni? To je tačno kada o tome govori opozicija, ali s druge, kada mi na vlasti ne bi očekivali, ne bismo ni pokušavali da ostvarimo ciljeve. Bosić želi da postigne nešto veliko zato što smatra da će ga to učiniti posebnim, ponosnim, velikim, vanserijskim, da će dobiti osjećaj moći i pokazati vrijednost. Ovo nije loša pojava ukoliko ne zaboravimo da se možemo potvrditi i na razne druge načine. Osoba koja je u kontaktu sa svojim emocijama i razumije šta joj se dešava, može lakše da locira probleme, njihove stvarne izvore i time je već bliža rješenju.
Istraživanja su pokazala da novac ne čini ljude srećnijim, već ih i kvari. Mi to znamo i zato nam je prosječna plata 823,00 KM. Da biste sreću pronašli, neophodno je da radite na sebi, a ne na poslu. Vi morate da u svakoj situaciji pronađete pozitivnu stranu, pa makar mi mijenjali direktora RTRS-a svakih 6 mjeseci. Jedan od važnijih faktora za sreću je i sklapanje novih prijateljstava. Mi smo se nakon Rusa, Grka i Izraelaca okrenuli Kinezima, Talijanima i HDZ BiH. Pošto nemate novca logično je da više vremena provodite u okruženju dragih osoba, što vas sigurno čini sretnim Važno je i da budete nasmijani, pravoslavnii, socijaldemokrate i Srbi ili ćemo vas učiniti nesrećnim.
Krediti su u bankama, plate kod MMF-a, djeca na ulici, teroristi u Federaciji BiH, Rusi su u Ukrajini, ali sreća je u nama!!!