Srđan Puhalo
Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.Srđan Puhalo
Srpska Banjaluka ili zaboravi ako možeš
Tvrditi za neki grad u Bosni i Hercegovini da se proglasi srpskim, hrvatskim ili bošnjačkim je potpuno blesavo. U svom naletu “patriotizma” Rajko Vasić je odlučio da se Banjaluka proglasi otvorenim (šta god to značilo) i srpskim (ovo je mnogo jasnije) gradom. I tako Vasić iznerviran mrljavljenjem oko grba Banjaluke reče “Banjaluka, kao Otvoreni Grad, takva je oduvijek bila, kao Srpski Grad, kao Glavni Grad Srpske, treba da usvoji Svoj Grb. Ne gledajući šta će da kaže Zemljani Ustavni Sud u Austrougarskoj.”
Imajući u vidu da su Vasićevi partijski drugovi specijalizovani za prebrojavanje etničkih krvnih zrnaca i davanje atesta o etničkoj pripadnosti, kao 90-ih SDS, i ja želim da dam svoj skromni doprinos posrbljavanju grada u kojem živim.
Stoga predlažem sljedeće mjere za kolektivnu amneziju:
- Zabrani i strogo kazni spominjanje predratnih nesrpskih naziva dijelova grada kao na pr. Mejdan, Šeher, Budžak, Hiseta, Trapisti i sl.
- Ignorisati da je 1991. godine u Banjaluci živjelo 54,6% Srba, 14,8% Hrvata, 14,6% Bošnjaka i 12% Jugoslovena.
- Da se hotel “Bosna” preimenuje u nešto srpskije.
- Da se zaboravi da je 1979. godine u Banjaluci bila 81 ulica koja je imala ime koje se smatralo muslimanskim, a 55 ulica hrvatskih, ali da su tokom 90-ih godina spontano promijenile ime, da bi 2007. godine postojale su samo tri bošnjačke i dvije hrvatske ulice.
- Da su 16 džamija prije rata posjećivali Srbi islamske vjeroispovjesti, a da su u toku rata porušene usljed razornog zemljotresa.
- Da se tvrđava Kastel (potiče od latinske riječi castellum) preimenuje u Dušanov grad.
- Da Trapisti nisu proizvodili sir i pivo, već su samo radili na preobraćivanju Srba na katoličanstvo.
- Da zaboravite da ste išli u osnovnu školu Drago Lang, Esad Midžić, Braća Pavlić, Kasim Hadžić, Esad Midžić.
- Zaboravite da vam je u Gimnaziji predavao Ivo Nakić, Faruh Kadenić, Janeta Midžić.
- Da se ćevabdžinica kod Muje pored redovne dezinfekcije, deratizacije i dezinfekcije i redovno osveštava.
- Da zaboravite da ste nekada radili u fabrici koja se zvala “Rudi Čajavec”.
- Da se poruše biste narodnih heroja Vehide Maglajlića, Šefketa Maglajlića, Osmana Karabegovića, Karla Rojca, Kasima Hadžića, Ante Jakića,
- Da se zaboravi da je prvi dajak poslije Drugog svjetskog rata napravili u svojoj radionici braće Zamolo (kao što vidite tradicionalno srpsko prezime).
- Da se zaborave bokseri Anton Josipović i Marijan Beneš.
- Da se priča o Safikadi zaboravi.
- Ostatak dopunite sami…
Dragi sugrađani Rajko Vasić traži od vas da raskrstite sa prošlošću, zarad srpske budućnosti. Zaboravite vaše prijašnje živote koje ste živjeli do 1992. godine, zaboravite na prijatelje, komšije, školske drugove, pubertetske ljubavi, ulice u kojima ste živjeli, škole u koje ste išli. Sve zaboravite jer vaša sjećanja su samo prepreka za našu svijetlu budućnost.
I na kraju predlažem da Rajko Vasić za Dan grada Banjaluke, tada su ga oslobodili partizani od fašista i domaćih izdajnika, 22. aprila dobije titulu dvorske lude grada Banjaluke. Zaslužio je, a ni skupštinska većina neće biti problem!!!
