Srđan Puhalo
Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.Srđan Puhalo
Srpski naivci ili 50 nijansi šovinizma
Znam da je kraj godine i da se rezimira ova i prave planovi za nadolazeću, ali meni je nešto drugo na pameti.
Elem, neki dan sasvim slučajno sam naletio na tekst u kojem se govori o nestanku džamija sa slika panorame Srebrenice i Bratunca koje je 80-ih naslikao akademski slikar Husein Nalić, a koje su cijeli rat visile negdje u Srebrenici i Bratuncu.
Neko je nekada na panorami Bratunca oštrim predmetom izgrebao džamiju, a potom hemijskom olovkom pokušao da nacrta drvo gdje je džamija. Panorama Srebrenice je data nekom slikaru, koji je preko džamije nacrtao drvo. Tako da se sada ne primijeti da su tu uopšte bile bijela džamija i munara.
Samouki naivci iz Srebrenice i Bratunca su očito sa buđenjem nacionalne svijesti odlučili da brisanjem džamija sa slika naglase vjekovnu pravoslavnost podrinjskog krajolika i idealizuju život u sr(b)skoj Srebrenici i Bratuncu.
Naravno neću tvrditi da je ovo prepravljanje slika urađeno planski i sinhronizovano, kao što smo ubijali i uklanjali ljude i džamije u i oko Srebrenice, ali je sigurno da naša “ljubav” prema drveću ne znači i našu nevinost.
Bilo bi pogrešno sve to prikazati kao incident i ništa više. Trebalo je imati istančano oko za detalje, naivnost trogodišnjeg djeteta i motivisanost fudbalskog navijača da bi se sve to u Srebrenici i Bratuncu uradilo.
E za to braćo moja služi ideologija!!!
Ona nam pomaže da sve te “umjetničke zahvate” u i oko Srebrenice uradimo efikasno i bez griže savjesti.
Sjećam se dobro priče iz rata da se muslimani neće vraćati nigdje gdje nema džamije pa je onda bilo i logično da se sruše, ali nije se stalo samo na tome već se to prenijelo i na slike. Dobro nisu se samo rušile džamije, rušile su se i katoličke crkve, komunistički spomenici i muzeji, a sve zarad svijetle srpske budućnosti.
I danas naivci dominiraju kod nas.
To su oni što i dalje tvrde da ako nema leša, nema ni zločina, koji misle da ako se ne priča o zločinima da zločina nije ni bilo, to su oni koji su protiv obilježavanja stratišta, to su oni koji nakon što priznaju zločin, kažu ali....
Naivci ili zločinci nijanse su u pitanju!!!
