Srđan Puhalo
Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.Srđan Puhalo
Senatori među Galima
Vanredna sjednica senatora Republike Srpske je u toku. Vodi se veoma žustra rasprava o mnogim gurućim pitanjima u Republici Srpskoj pa i o njenoj budućnosti. Oslušnimo malo njihov razgovor...
Senator 1: Nezavisnost nema alternativu. To je rekao i Predsjednik. Neki dan je izjavio da pristajemo na konfederaciju ili uniju tri zemlje. Sve ostalo je izdaja.
Senator 2: Ali međunarodna konstelacija snaga, dragi moj kolega, to danas ne dozvoljava. Propao je referendum o nezavisnosti Škotske, Katalonci se pate, pritiskaju nas Nijemci i Englezi sa reformama, a i Vučić sve više poštuje teritorijalni integritet i suverenitet BiH.
Senator 3: Ali postoji jedno malo mjesto nezavisno od svih…
Senator 4: Gdje?
Senator 3: Jedno selo nepokornih Gala i dalje se uspješno odupire osvajaču.
Senator 1: Ali kako?
Senator 3: Ne znam, ali znam da postoji.
Senator 2: Vrijeme je da ih kontaktiramo da vidimo kakva je to “čarobna formula” kojom uspijevaju da zadrže i odbrane svoju nezavisnost?
Senator 5: A gdje je to mjesto?
Senator 3: Kažu da se zove Galija i da je ni Julije Cezar nije pokorio. Zube slomi, al je ne pokori.
Senator 1: Jel to na zapadu?
Senator 4: Jeste.
Senator 1: To se Guskovoj, a ni Filimonovoj nikako neće svidjeti. Moramo konsultovati Jovana Deretića?
Senator 3: Čuj, sve je moguće, kažu da imaju seoskog poglavicu koji se zove Tandarabriks i najviše vremena provodi "šetajući" se po selu. Njegovi najveći problemi su prilično nepouzdani nosači štita, a plaši se da mu “nebo ne padne na glavu”.
Senator 5: Isto kao i kod nas, znači Nebeski narod, kao i mi.
Senator 3: Kažu da nisu neki ljubitelji demokratije?
Senator 2: Šta to tačno znači?
Senator 3: Sve međusobne razmirice rješavaju pesnicama i hladnim oružjem, pa ko nadjača.
Senator 1: Ma to su naši ljudi, 100%.
Senator 4: Pričao mi je jednom Radovan dok smo stajali na Zlatištu i posmatrali Sarajevo. Kaže on meni “vidi kako je pukla panorama i tako puca već treću godinu. Volio bih da mi Srbi živimo kao Gali. Znaš li ko su Gali? Oni su slobodni, Latini ih nikad nisu pokorili, žive u skladu sa prirodom. Liječe ih vračevi sa biljakama i vjeruju u onostrano. Najpoznatiji vrač im se zove Panoramiks. Sami su sebi dovoljni i sretni. I onda u njemu proradi pjesnik i reče stih:
“Ne vole ih Rimljani ni Goti,
Klonu ih se Britanaci.
Oni vole Korzikance, Katalonce i Škote,
baš kao i mi.”
Senator 1: Naježih se, naši su 100%.
Senator 5: Ja tog vrača zamišljam kao našeg Rašu Dabića. Onako sijed sa dugom bradom i sav mudra i čupav.
Senator 3: Priča se da Gali prave spomenike od kamena.
Senator 1: Naši su 100%, ispašće još da su u rodu sa Kusturicom.
Senator 3: Najviše vole da jedu svinjetinu.
Senator 1: Ne zovi ih više Gali to su naša braća u tuđini.
Senator 4: Naravno, ako postoje lužički Srbi, zašto ne bi postojali i galski Srbi?!!
Senator 1: Provjeriću sa Deretićerm.
Senator 5: Ali, koga da pošaljemo na tako važnu misiju?
Senator 2: Ja bih poslao kolegu Kecmanovića, on je teorijski najbolje potkovan separatizmom. Još sam pod utiskom one njegove kolumne od neki dan “Velika Britanija i mala Srpska”.
Senator 3: Mislim da je kolega Kecmanović odličan izbor ali bih poslao i Kusturicu, a evo i zašto. Nekoliko puta je pokorio Kan i Gali su za njega morali čuti, ima svoje selo i mislim da lako može da razumije njihov mentalitet, voli kamenje što je dobra polazna osnova za početak pregovora i kulturne saradnje, umije i da zapjeva, a ima i helikopter čime se troškovi značajno smanjuju.
Senator 2: Ja bih poslao i kolegu Popovića jer u svakoj delegaciji treba jedan pravnik i patriota sa kratkim fitiljem. Ne smiju nas doživjeti kao mekušce.
Senator 5: Ja bih poslao i Danu Čankovića ne bih da zanemarimo nevladin sektor ipak je to Zapad.
Senator 4: Ako već vodimo računa o marginalnim grupama red je da i opozicija dobije svog predstavnika i predlažem da to bude Sonja Zelen-Karadžić poslanica SDS-a.
Senator 1: Gospodo imamo delegaciju. Javite im da se spremaju, nezavisnost ne smije da čeka.