Srđan Puhalo
Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.Srđan Puhalo
Na suvom
Svaka sličnost sa Dobojem i Šamcem je namjerna.
Dijete: Tata kako se zove onaj čiko što nas je dovezao u čamcu?
Otac: Čika Abid.
Dijete: Kakvo je to ime?
Otac: Normalno ime, kakvo će biti.
Dijete: Kako normalno? Normalno je da se zove Mile, Mladen, Petar, Marko,…
Otac: E pa normalno je i da se zove i Abid.
Dijete: A kako nisam prije čuo takvo ime?
Otac: Pa zato što čovjek ne živi ovdje, on živi u Federaciji.
Otac: U Federaciji.
Dijete: Onoj Federaciji?
Otac: Kojoj?
Dijete: Balijskoj!!!
Otac: Ma gdje si to čuo, jebem li ti …..
Dijete: Pa ti si pričao da si ratovao protiv balija iz Federacije?
Otac: Ma jesam ratovao, ali nisam baš tako pričao.
Dijete: Jesi, jesi. Rekao si da su svi oni isti, da smrde na loj, da se kote ko zečevi i da sa njima nema života.
Otac: Ma kad sam to pričao.
Dijete: Pričao si na slavi kad ste se ti, stric Pero i komšija Luka napili ko letve a onda te majka ružila. Pričaš kad gledaš Federalnu televiziju i kad SDA ima miting pred izbore.
Otac: Ama to je pjanska, šuti sada dobićeš po guzici.
Dijete: Ma ne bojim se ja tebe, nego me strah od njih?
Otac: Šta ima da te strah i oni su ljudi kao i mi. Vidiš da su došli da nam pomognu i spašavaju.
Dijete: Ali što nas spašavaju?
Otac: Oni su nam najbliži?
Dijete: Kako najbliži, pa zar nam nisu bliži Srbi iz Dervente, Modriče, Trebinja, Srbi iz Srbije. Oni nisu Srbi već izrodi, napustili su svoju vjeru i bili fašisti u 2. svjetskom ratu.
Otac: Gdje si to čuo, sunce ti jebem?
Dijete: U školi.
Otac: Uh, hajde sad malo ćuti.
Dijete: Stvarno mi nije jasno što nas spašavaju ako nas ne vole?
Otac: Od kud ti znaš da li nas vole ili ne vole?
Dijete: Pa oni su mudžahedini, ne vole Republiku Srpsku, vazda hoće da nas prevare, gledam i ja Dnevnik….
Otac: Oni vole Bosnu i Hercegovinu ti to ne razumiješ.
Dijete: Šta ne razumijem?
Otac: To ti je politika.
Dijete: E jebala te ta politika, meni se čini da je ni ti ne kontaš baš najbolje.
