Juče je Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik u Donjoj Gradini izjavio da mu „nikada neće biti jasno zašto se ćutalo o stradalima u Jasenovcu i da je vlast u bivšoj Jugoslaviji skrivala ili nije željela da prikaže istinu o tim zločinima, pokušavajući da pobjegne od utvrđivanja čak i broja žrtava i pretvarajući ih simbolično u jedan kameni cvijet“.

Morate priznati da ovo prija svakom srpskom uvu pogotovo ako je na desnoj strani, ali se postavlja pitanje šta je to socijalistička vlast prećutala u vezi Jasenovca?

Evo fakata:

• Već 1960. godine Centralni odbor Saveza udruženja boraca NOR-a Jugoslavije pozvao je dvojicu arhitekata Kolacija i Bogdanovića da ponude prijedloge za obilježavanje prostora bivšeg koncentracionog logora u Jasenovcu.
• Već 1961. godine otkopane su prve grobnice u Donoj Gradini.
• Spomenik tj. onaj kameni cvijet je podignut 1966. godine.
• Memorijalni muzej Spomen-područja Jasenovac je otvoren 1968. godine. 

Znači 23 godina nakon prestanka 2. svjetskog rata Ustaški logor Jasenovac je bio obilježen na više nego pristojan način.

Idemo dalje...

Samo u biblioteci „Poruke“ Spomen-područja Jasenovac od 1968. godine do 1991. godine izdate su 44. publikacije koje se tiču logora Jasenovac. Od 1997. godine do danas izdato je još najmanje 15 publikacija koje je izdalo Spomen-područje Jasenovac.

Znači samo je Spomen-područje Jasenovac objavilo oko 60 publikacija.

Za vrijeme socijalizma Spomen-područje Jasenovac produciralo je četiri dokumentarna filma o jasenovačkom logoru: „Jasenovac 1945“,  „Evanđelje zla“, „Krv i pepeo Jasenovca“  i „Kula smrti“ .

Idemo dalje...

Istoričar i viši kustos Muzeja žrtava Holokausta i bivši direkotr Spomen-područja Jasenovac Jovan Mirković je u svom radu „Jasenovački logor u literaturi“  analizirao 108 jedinica kao objavljenih izvora – dokumenta, 1 106 naslova knjiga (posebna izdanja i zbornici), a u popisu članaka su 1 482 bibliografske jedinice. Naslovi knjiga i članaka grupisani po upotrebljivosti za izučavanje teme, pripadaju uslovno nazvano primarnoj literaturi sa 28 (kod knjiga 21, a kod članaka 35%), sekundarnoj literaturi sa 51 (kod knjiga 52,5, a kod članaka 49%) i ostalome sa 21% svih naslova (i kod knjiga i kod članaka). Drugo je, pak, pitanje o kvalitetu napisanog. Analiza objavljenog po godinama izdanja, a analizirano je 1 188 naslova knjiga i 1 544 naslova članaka, pokazuje da je najviše posebnih izdanja (knjiga) i članaka objavljeno u  dekadi 1981-1990. godine, najviše u drugoj polovini te dekade.

Predsjedniče Dodik nije da nema materijala, ali možda vam se ne sviđa socijalistička interpretacija istog o čemu bi se dalo polemisati.

Sada se nameću i neka pitanja? 

Komunjare i partizani su dali cifru od 700 000 pobijenih ljudi, od toga najviše Srba, Roma i Jevreja. Ostaje upitno šta im to zamjerate?

Kakav je to bitan naučni proboj napravljen u periodu od 1991. godine do danas čime su poljuljane činjenice koje su utvrđene za vrijeme socijalističe istorije.

Jesmo li zaboravili ko je stavio potpis na odluku da se arhivska građa iz Jasenovca, koja se nalazila u Donjoj Gradini, prenese u Muzej holokausta SAD-a.

I na kraju, kada već govorimo o ćutanju, zapitajmo se gospodine Dodik, ali i svi ostali političari u Bosni i Herecgovini, kako je moguće da se skoro 19 godina poslije rata u ovoj zemlji pronalaze masovne grobnice i da se traži 9 000 nestalih iz proteklog rata.

Jer, Predsjedniče kako ste rekli, ako je vjerovati ovim medijima iz Federacije BiH, ”zločin je zločin, bez obzira ko ga je počinio, a žrtva je žrtva.“

Jel sada malo jasnije Predsjedniče?