U intervjuju za Press Republike Srpske ministar prosvjete i kulture RS, Goran Mutabdžija, se pita: “Drugim rečima, šta jedan sedmogodišnjak može da zna o kulturi religija, odnosno kakav treba da bude nastavni program da bi bio pogodan za izučavanje kod tako male dece? “

Odlučio sam čovjeku da pomognem, kada već neće da koristi stučne resurse ministarstva kojim vlada.

Pa pođimo redom:

Prema razvojnom psihologu Pijažeu dijete sa sedam godina se nalazi u stadijumu konkretnih operacija. Za taj stadijum je karakteristično da je dijete u stanju da sarađuje, pošto ne »miješa« svoje stanovište sa stanovištem drugih osoba. U ovom periodu počinju prve dječije rasprave. Prilikom igranja, djeca prihvataju pravila igre i pridržavaju se tih pravila. Mišljenje djeteta se mijenja. Animizam, artificijalizam i finalizam mijenja konzervacija i reverzibilnost, serijacija i klasifikacija. (Ministre ovo morate sami da razjasnite da ne smaramo druge) U tom periodu obrazuje se i pojam broja. Za ovaj razvojni period karakteristično da se jednostrano poštovanje (moral poslušnosti), pretvara u obostrano poštovanje. Obostrano poštovanje postoji kada pojedinci uzajamno pripisuju podjednaku ličnu vrijednost, pri tome ne ograničavajući se na vrednovanje neke posebne akcije. U tom periodu djeca shvataju šta znači poštenje, drugarstvo ili fer-plej. Pravednost se stavlja ispred poslušnosti.

Na ovu teoriju se nadovezuje Goldmanova teorija religioznog razvoja koja period između od 7 do 13 godina naziva Konkretno religiozno mišljenje. U ovom periodu dijete religijske sadržaje i priče shvata doslovno i bukvalno. U odnosu na svoje želje i interese dijete interpretira i povezuje religijske sadržaje. U ovom nivou razvoja dijeteta Bog nagrađuje »dobro«, a kažnjava »zlo«, ali dijeca u tom periodu  »dobro« shvataju kao nešto od čega imaju koristi, a »zlo« je sve ono što im nanosi štetu.

Problem je što u našem društvu i u političkom životu ovakvo shvatanje dobra i zla dominira i kod odraslih ljudi - ali to sada nije bitno.

Šta iz ovoga proizilazi?

• Dijete sa 7 godina nema kognitivne (mentalne) kapacitete da pravilno razumije religiju i vjeronauku.
• Dijete sa 7 godina bukvalno shvata sve ono što piše u vjerskim knjigama ili bolje reći buba napamet ono što mu se naredi.
• Dijete sa 7 godina mehanički uči da se krsti, moli i pozdravlja sveštenika, što bi moglo da  nauči u porodici.
• Dijete sa 7 godina ne može da razumije šta predstavlja krst, ali će svakako naučiti da ga crta, i molitve koju će svakako naučiti napamet.
• Dijete sa 7 godina svakako neće moći da prepozna osnovne istine o Bogu, svijetu i čovjeku, da prepozna razliku između dobra i zla - jer to danas ne mogu da prepoznaju ni njegovi roditelji.

 Ono što će sigurno naučiti i vjerovati u to je: 

• Da je Bog stvorio zemlju za 6 dana, a 7. je odmarao.
• Da je Adam (muškarac) napravljen od blata.
• Da je čovječica Eva (žena)  napravljena od rebra Adamovog.
• Da je čovječica Eva, zajedno sa zmijom, kriva zašto su ljudi prognani iz Raja i zato svi patimo.
• Da je muškarac ženi gospodar, ali da je treba poštovati i
• Da je postojao čovjek koji je razdvojio more da bi izabrani narod utekao Egipćanima.

Poštovani velikomučeniče i ministre Mutabdžija,

djeca sa 7 godina ne mogu da razumiju ono što uče na vjeronauci i bilo bi veoma korisno da se sa vjeronaukom sačekalo barem do njihove 12 ili 13 godine kada imaju kapacitet da razumiju ono o čemu uče.

Da se ja pitam, kao što se ne pitam,  ja bih je potpuno izbacio iz škole.

I na kraju razmislite - kako djeca da razumiju Boga, ako Ministar prosvete i kulture Republike Srpske ne može da razumije djecu?