Srđan Puhalo
Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.Srđan Puhalo
Pametnome dosta
Baba Radojka je 1948. kazala “Doće vrijeme kada od naslova, nećete vidjeti ostatak teksta”
Elem, pojavilo se friško istraživanje javnog mnjenja kojeg domaći mediji nemilice iskorištavaju i tu nema ništa čudno pogotovo, ako su u njemu skoro svi pobjednici. Barem ga danas tako interpretiraju.
A evo kako ja vidim te rezultate?
U oktobru 2013. godine za SNSD bi glasalo 39% ispitanika i to je podatak koji će ugrijati srce svakog simpatizera ove političke partije. U odnosu na februar 2013. godine to je rast od 2,5% , što je preduslov da se rezultati ovog istraživanja nađu na naslovnoj strani mnogih medija. Naravno ako se ozbiljno bavite istraživanjima rast od 2,5% ne mora da znači rast podrške već je to samo očekivana statistička greška. Imamo li u vidu rezultate iz februara 2012. godine gdje je SNSD imao 41,7% glasova možemo da kažemo da ova partija danas ima svojih stabilnih 40% glasača. To nam pokazuje da je SNSD uprkos svemu što se dešava u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini uspio da sa sačuva svoje glasačko tijelo od većeg osipanja, što je i očekivano s obzirom da se nalazi na vlasti i da još uvijek kontroliše sve najvažnije institucije sistema. Ako nezadovoljstvo unutar stranke i postoji oni ga za sada uspješno amortizuju.
S druge strane SDS je u februaru ove godine imao 24,9%, a u oktobru 30% potencijalnih glasača, što jeste značajno povećanje. U prilog ovoj tezi ide i činjenica da su u odnosu na februar 2012. godine zabilježili skor od oko 8%. Znači da ova partija bilježi stalni trend rasta svojih birača. Postoje višestruki razlozi zašto je to tako od osvajanja lokalne vlasti u velikom broju opština, bolje organizacije stranke i više aktivnosti koje preduzimaju. Od zaoštravanje odnosa sa SNSD-om na državnom nivou SDS će imati koristi jer će se napokon opažati kao istinska opozicija, što će svakako privući jedan broj nezadovoljnih glasača u Republici Srpskoj.
Što se tiče DNS možemo reći da on ima svojih stabilnih 7% i teško je razliku od februara do oktobra od 0,3% predstaviti kao rast. U prilog ovoj tezi ide i istraživanje iz februara 2012. godine kada je za njega glasalo 6,6% opredjeljenih birača.
Slična je situacija i kod PDP koji varira između 5 i 7% podrške i od njega samog zavisi da li će u narednom period ovaj procenat da raste ili opada.
Za mene je iznanađenje 3% SNS koji još uvijek konstituiše i uz podršku SNS iz Srbije može da bude iznenađenje izbora 2014. godine.
Važno je naglasiti da procenat koji ostale partije u Republici Srpskoj dijele međusobno se smanjuje od februara 2012. godine kada ih je bilo 23%, do 17,9% koliko ih je bilo u oktobarskom istraživanju. Znači da imamo situaciju iako se broj političkih partija povećava u Republici Srpskoj one sve manje osvajaju glasova. Da li te glasove kupi SDS?
Na kraju želim da kažem da mi se čini da su SNSD i DNS dosegli svoj maksimum i da njihove aktivnosti će biti usmjerene da spriječe osipanje njihovog biračkog tijela. Kao partije na vlasti one će koristiti sve resurse, da to i postignu. Opstanak SNSD-a na vlasti zavisiće od njenih koalicionih partnera i ustupci, na koje mora biti spreman, svakako frustriraju njegove članove.
Istovremeno, ovo je znak za opoziciju da mora još više da radi, nameće svoje teme, kreira nova rješenja i ideje i prestane sa kalkulisanjem. Potpisivanje predizbornih koalicija bi svakako dovelo do mobilizacije nezadovoljnih glasača i učinilo političku scenu u Republici Srpskoj jasnijom i lakšom za razumijevanje običnom čovjeku. Ako bi opozicija uspjela da prevaziđe svoje sujete i animoziteta i stvori situaciju da se bira između dvije opcije mogla bi doći na vlast.
Ali, daleko je oktobar 2014. godine.