Nakon što je na Bečkom balu u Beogradu privlačio austrijske investitore, ministar Mutabdžija je ovih dana ponovo briljirao. Eto ministarstvo prosvjete i kulture je pokrenulo inicijativu da se u škole ponovo uvedu školske kecelje. Kao što reče ministar “Nije to pitanje samo vizuelnog identiteta učenika, nije to samo pitanje regionalnog identiteta pojedinih škola ili grupacije škola, nego je tu jedna dimenzija o kojoj danas manje razgovaramo, a to je pitanje ublažavanja određenih socijalnih razlika”.

Prvo nije mi jasno o kakvim to socijalnim razlikama Ministar govori kada je kod nas sve u najboljem redu?

Zaboravimo na ovu jeretičku konstataciju Ministra i krenimo dalje.

Socijalna raslojavanje među djecom počinju sa upisom djece u školu. To su vam ona elitna odjeljenja prvačića, koja fromiraju “poznati i priznati” roditelji, umjesto stručnih službi u osnovnim školama.

Socijalna raslojavanja u školama se veoma dobro vide kroz novac koji djeca svakodnevno troše na užinu, a razlike su drastične.

Pošto se bavite djecom morali bi da znate da pantalone, košulje i džemperi nisu toliko važni mladima danas, patike, mobilni telefoni i tableti su novi statusni simboli današnje omladine, a to keceljama nećete moći da prikrijete.

I mogli bi ovako nabrajati do zimskog odmora.

Ovakve inicijative pokazuju da ministarstvo prosvjete i kulture:

• Ne želi da se bavi krucijalnim problemima obrazovanja u Republici Srpskoj.
• Da se više bavi šminkanjem obrazovanja, a ne rješavanjem problema u njemu.
• Da ne poznaje mlade ljude danas, njihove stavove, vrijednosti i ponašanje.
• Da potcjenjujete inteligenciju naše djece.
• Da ih je vrijeme pregazilo.

Izgleda da ministar Mutabdžija funkcioniše na jednostavnom principu “Ako se problem ne vide, problema i nema”. Znači ako djecu Republike Srpske ukeceljimo i socijalno raslojavanje među djecom biće manje, a ako ukinemo školu u Konjević Polju nema problema sa Bošnjacima.

Malo sutra, gospodine Ministre!!!