Srđan Puhalo
Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.Srđan Puhalo
Izlazna strategija ili kad birokratija progovori
U posljednje vrijeme sve teže nalazim teme za blog. Nakon više godina pisanja i kritikovanja svega i svačega došao sam u fazu da se ponavljam. Ponavljam sadržaj, formu, likove, a ja ne volim da se ponavljam.
Ali šta reći što već odavno nije rečeno? Ništa.
Evidentno je da u Republici Srpskoj nestaje strah od kritikovanja vlasti. Naravno to nije rezultat rasta hrabrosti kod Srba ili njihovog demokratskog osvješćivanja, već nedostatak para kojima se do sada kupovala lojalnost svega i svačega.
Godinu dana prije parlamentarnih izbora u vazduhu se osjeća mogućnost promjene vlasti. Sve to podsjeća na Titanik na kojem je brodski orkestar svirao i kada je počelo spuštanje čamaca za spasavanje.
Naravno umjesto žena i djece u čamcima se ovaj put nalaze profesionalni direktori, zamjenici direktora, savjetnici obični i oni stručni, koji imaju sposobnost da promjene vlasti nanjuše mnogo ranije nego obični smrtnici. Oni će svoje mjesto na novom brodu pokušati kupiti lojalnošću drugoj vlasti i spremnošću da “satru” svoje prethodne poslodavce.
Sve će više biti Gligorića i postavlja se pitanje šta raditi sa njima?
Odgovor je jednostavan i logičan - procesuirati, pa ako nisu znali za te marifetluke u redu, a ako jesu pravac Tunjice, Doboj, Foča i sa posla.
Ljudi koji su toliko godina ćutali o namještanju tendera, otimanju zemlje, ubijanju i prebijanju ljudi nisu ni profesionalci ni patriote, oni su najveći neprijatelji ovog društva. Veći i od samih političara.
Politička partija koja bude ubijedila ljude da je spremna da uradi ovakve promjene unijeće novu svježinu u žabokrečinu političkog života Republike Srpske i poslaće nekoliko veoma važnih poruka njenim građanima:
- Nema povratka na staro,
- Dajemo šansu novim ljudima,
- Dajemo šansu znanju i radu,
- Dajemo vam nadu u bolju i pravedniju Republiku Srpsku.
A to su stvari koje stanovnicima Republike Srpske nedostaju. Baba Radojka je 1948. kazala “Doće vrijeme kada neće trebati pričati, već procesuirati”.
