Srđan Puhalo
Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.Srđan Puhalo
Idi, idi nesanice!!!
A ja što ću, ali sa kime ću? Malo rukah, malena i snaga,
jedna slamka među vihorove, sirak tužni bez nigdje nikoga...
Moje pleme snom mrtvijem spava, suza moja nema roditelja,
nada mnom je nebo zatvoreno, ne prima mi ni plača ni molitve;
u ad mi se svijet pretvorio, a svi ljudi pakleni duhovi.
Ja: Spavaš li?
Ona: Ne.
Ja: Šta te muči?
Ona: Što djetetu ne daš da ide na vjeronauku?
Ja: Ma pusti to, tek je 1. razred, vjeronauka je od 2. do 9. razreda, imamo godinu dana do tada.
Ona: Šta toliko uče toliko o vjeronauci da mi je znati?
Ja: Uče da je svijet nastao za 7 dana i da su dinosaurusi i ljudi živjeli u isto vrijeme kao u crtanom Kamenko i Kremenko. Uče da je čovjek Adam napravljen od blata, a čovječica Eva od rebra Adamovog . Uče da je muškarac ženi gospodar, ali da je treba poštovati. Uče da seks ima smisla samo ako se prave djeca, da su homoseksualci bolesni ljudi i da je kontracepcija grijeh. Uče …
Ona: Ma je li moguće?! Plan i program im je od prije Hrista?
Ja: Da da, a uče i da je njihova vjera superiornija i bolja od drugih i da će nevjernici završiti u paklu. Zato ne treba da ide na vjeronauku.
Ona: Lako je reći zato, a što niko u kući ne zna “Oče naš” nije te briga. Dokle ćemo iznajmljivati komšiju da nam recituje za slavu i puštati DVD za Božić? Dokle?! Ako se komšija naljuti i prestane dolaziti, ostaćemo bez identiteta.
Ja: A šta će nam komšije ako neće da služe i prislužuju, majke ti?
Ona: Pa ako ne bude išla na vjeronauku šta da radi cijeli čas? Ne bih da se odvaja od druge djece, da je zbog toga zadirkuju ili da se prehladi dok sjedi u hodniku.
Ja: Pa škola će valjda nešto da organizuje za djecu ateista i agnostika, da ne budu prepuštena sama sebi?
Ona: Može, a ne mora
Ja: Ne smijem biti destruktivan, moram ponuditi rješenje!
Ona: `Ajde genijalac, samo tebe čekaju sa rješenjem.
Ja: Potpuno si u pravu, a da ponudimo nešto kao “Demokratija” ili “Seksualno obrazovanje”
Ona: Ako nastaviš sa takvim prijedlozima bojim se da će te protjerati iz zemlje, a ako te ne protjeraju, crkva će te anatemisati. Znaš da crkva ne trpi demokratiju!!!
Ja: Ma samo glasno razmišljam. Recimo neka ih uče da igraju šah.
Ona: Jeste pa da mi bude kao ona ministrica iz Srbije Alisa Marić i ode u naprednjake , nema šanse!!!
Ja: Ne deri se probudićeš djecu, a da zamolimo da vjeronauka bude zadnji čas, pa da ide kući.
Ona: Ne znam. Nisam pametna. Smanjiće se fond časova vjeroučitelja, a to nije uredu.
Ja: Napisaću pismo ministru Mutabdžiji i ovima u ministarstvu, on sigurno nije upoznat sa ovim problemom, jer da jeste sigurno bi ga već riješio.
Ona: Samo ti piši, nego što si ti zabrinut?
Ja: Ma ide popis…
Ona: Ne brini od 1. oktobra ćemo na nivou zgrade postaviti straže na ulazu u zgradu, nama šanse da nam popisivač promakne.
Ja: Ma ne brinem se ja za to. Ako uđe nećemo ga puštati iz zgrade dok nas sve ne popiše. Nešto drugo je u pitanju.
Ona: Ma šta te muči, reci? Jesmo li platili sve račune?
Ja: Ma pusti račune, ne znam kako da se izjasnim?
Ona: U pola tri ujutro ja moram da slušam tvoje egzistencijalističke probleme, e stvarno...
Ja: Vidi se da ne pratiš politiku, nije to tako jednostavno. Znaš da je baba Radojka još 1949 kazala “Popis je nastavak rata, statističkim sredstvima”.
Ona: `Ajde mi pojasni, majke ti!
Ja: Recimo ako se ja ne izjasnim kao Srbin, a svi Bošnjaci i Hrvati se izjasne kao Bošnjaci i Hrvati ja tako slabim pregovaračku poziciju Republike Srpske. Moći će nas preglasati, prenijeti neku od nadležnosti, uvešće nam šerijat, a Srbe ponovo učiniti rajom koja plaća harač i daje janjičare.
Ona: Pa ti reci da si Srbin.
Ja: Ali, kako kad pišem latinicom, ne idem u crkvu, ne postim, mislim da Radovan nije heroj, ne stavljam svece na Facebook, drago mi je kad Bosna i Hercegovina pobijedi Grčku, ne osjećam se loše u Sarajevu. Nisam ja isti Srbin kao Kalabić ili Pandurevićka.
Ona: Sve je to istina, ne znam kako da ti pomognem. A može li da se uopšte ne izjasniš?
Ja: Mogu, ali opet radim protiv interesa Srba. Moram biti konstruktivan….
Ona: Više ti se isplati da budeš konstitutivan, pa ti vidi. I ne kukaj više, pomisli kako je tek Bošnjacima da sebe opišu.
Ja: Sve je meni jasno ali gdje ja sebe da smjestim u 50 nijansi srpstva. Gdje?