Srđan Puhalo
Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.Srđan Puhalo
Srpsko nebo nad nama, moralni zakon u nama
Milica: Tata, ko je ovaj čiko što se vozio u helikopteru?
Ja: Ma nije važno, jedan političar koji se zove Momčilo Krajišnik.
Milica: A kada ću se ja voziti helikopterom?
Ja: Kad porasteš.
Milica: A jesi li se ti vozio helikopterom?
Ja: Nisam.
Milica: Je l` što nisi političar?
Ja: Ma nije, nego nemam novca, to je veoma skupo.
Milica: A je l` ovaj čika Momo ima mnogo para?
Ja: Ne znam. Mislim da nema, jer odavno ne radi.
Milica: Pa zašto ne radi?
Ja: Pa bio je u zatvoru.
Milica: Znači, kad izađeš iz zatvora možeš da se voziš helikopterom?
Ja: Ma ne, ovo je posebna prilika, Republika Srpska misli da je on to zaslužio.
Milica: Je l` on onda neki poseban lopov?
Ja: Ma nije on pravi lopov, on je samo ratni zločinac.
Milica: A šta je to ratni zločinac?
Ja: To je čovjek koji je kriv za zločine koji su počinjeni u ratu.
Milica: Ne razumijem?!
Ja: Pa to je kad ubijaš ljude koji nisu vojnici, kada ubijaš zarobljenike, kada ljude tjeraš iz njihovih stanova, pljačkaš ih ili im zapališ kuću. Kad tučeš i maltretiraš druge ljude i tome slično.
Milica: Aha, znači sve to moram da uradim da bih se vozila helikopterom?
Ja: Ma ne, ti moraš da učiš, da budeš vrijedna, da mnogo radiš pa ćeš moći da se voziš helikopterom.
Milica: Pa što se onda ti ne voziš helikopterom?
Ja: Pa, rekao sam ti da je ovo posebna situacija.
Milica: A što je posebna?
Ja: Pa on je bio i prvi predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske.
Milica: A šta je to Narodna skupština Republike Srpske?
Ja: To je mjesto gdje se donose zakoni.
Milica: Pa kako neko ko donosi zakone može da ode u zatvor?
Ja: Pa zavisi kakve zakone donosi i kako ih provodi, ali to je previše komplikovano da bi ti tako mala shvatila.
Milica: Tata, a što mu svi ovi ljudi mašu i pozdravljaju ga?
Ja: Pa mislim da im je drago što je došao.
Milica: Pa zar to nije malo čudno?
Ja: Šta je tu čudno?
Milica: Pa da nam je drago kada se vrate ljudi koji su namjerno ubijali druge ljude i bili zbog toga u zatvoru?
Ja: Pa jeste, ali oni misle da je on heroj i da nije ništa kriv.
Milica: A ko to misli da nije kriv?
Ja: Pa njegovi drugari iz partije i još neki.
Milica: Koje partije?
Ja: SDS-a.
Milica: Ma je li to čika Bosićeva partija i alternativa SNSD-u?
Ja: Jeste, to je ta partija, ali nije a…
Milica: A ko ga je osudio da ide u zatvor, je l` teta Slavica?
Ja: Nije. Osudio ga je sud u Hagu na 20 godina zatvora.
Milica: Je l` to onaj sud o kome stalno pričaju na televijiji?
Ja: Da.
Milica: Tata, tata, baš si budala. Znaš li ti da Hag mrzi Srbe.
Ja: Prvo tako se ne obraća ocu, a drugo gdje si ti to čula?
Milica: Pa na našem Dnevniku!
Ja: Ženo, jesam li ti sto puta rekao da djeca ne smiju da gledaju vijesti i političke emisije!!!
Milica: Tata to nije demokratija. Postao si gori od Lagumdžije. A da te pitam nešto…
Ja: Pitaj…
Milica: Šta si ti radio u ratu?
Ja: Ženo, gdje je kaiš?
