Ne znam koliko su čitaoci Frontala upoznati sa životom i radom gospođe Biljane Plavšić, ali za mene je interesantan podatak da je ona bila Fulbrajtov stipendista

O fondaciji Fulbrajt možete detaljno da se informišete ovdje ali važno je naglasiti da iza nje stoji i finansira američka vlada. Još od Koreje, preko Vijetnama, Iraka, Afganistana do Libije i Sirije možemo da vidimo koliko je Amerikancima stalo do razvoja nauke i kulture u drugim zemljama.

Uzgred da napomenem da su “čeda” Fulbrajtova pored ostalih  i perjanice “druge Srbije” Latinka Perović i  Vesna Pešić.

Kao što svi znamo da ne postoji besplatan ručak, tako znamo da ni obrazovanje nije besplatno. Naravno to Vam u ovoj fondaciji neće priznati “ni za živu glavu” jer Amerikanci za razliku od Srba znaju šta je patriotizam i ljubav prema domovini.

Šta se dešava sa američkim stipendistima veoma dobro je opisao književnik Momčilo Selić, koji je i sam učestvovao na jednom od tih blic-kurseva u okviru Rokford instituta. On je tvrdio da se to radi na mnogo svileniji način nego što se obično misli. Na tim simpozijumima i kursevima reč je o takozvanom „pametnom usmeravanju“, o programiranju „ljudskog materijala“. Obično se za takvu seansu, koja traje od deset do petnaest dana, izabere izolovano mesto, neka brvnara u planini ili vila na jezeru. Ciljevi organizatora su dalekosežni i tu nije reč o prostom mobilisanju obaveštajaca ili agenata. To je studiozna projekcija u kojoj „pitomac“ kupuje navike, običaje, stil odevanja, način života zemlje domaćin.

Ali, kako ovdje smjestiti Biljanu Plavšić? Tako što ćemo analizirati njen razvojni put.

Svi dobro znamo da u bivšoj SFRJ da bi bio stručnak nisi morao biti član Saveza komunista, ali da bi postao rukovodilac to si svakako morao biti. Nikome nije čudno da jedan “antikomunista”, kako je Biljana Plavšić voljela da se predstavlja, postane  dekan Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu i član Akademije nauka i umjetnosti u BiH.

Pitanje br. 1:  Koja sila je stajala iz Biljane Plavšić i pomagala njeno napredovanje na fakultetu u vrijeme socijalizma?

Pitanje br. 2: Kako je uopšte bilo moguće da neko tako vaspitan, kulturan, inteligentan i obrazovan (doktor nauka, univerzitetski profesor) kao gospođa Plavšić, ikada postane političarka?

Biljana Plavšić je poznata po svojim ratnim govorima koji su bili puni emocija i naboja, ali takvi govori kao i izjave “etničko čišćenje može biti i prirodna pojava", "da čitavu istočnu Bosnu treba očisti od Muslimana", ili da su Muslimani "genetski kvaran materijal prešao u islam", ne može izjaviti jedan biolog.

Pitanje br. 3: Da li je gospođa Plavšić manipulisala Srbima i njihovim emocijama da bi se pozicionirala što je moguće više kako u njihovim srcim, tako i u političkom establišmentu?

Pitanje br. 4: Kakav je to šarm žene koju su zvali “ledena kraljica” da pripitomi Arkana, kada je to teško uspijevalo i Karadžiću i Mladiću.

Svi se veroma dobro sjećamo 1996/97 godine kada je  Biljana Plavšić bila miljenica SAD i Olbrajtove, a ni Kinkel joj nije bio mrzak, a kojima je jedini cilj bio da sklone Karadžića, Krajišnika i ostale srpske patriote. Pa zar ona nije imala zadatak da nagovori Karadžića da napusti politiku a zašto ne reći i Republiku Srpsku?

Pitanje br. 5: Otkud toliko povjerenje od strane “Zapada” u Plavšićku i odakle jednoj univerzitetskoj profesorici, čitaj “knjiškom moljcu” takve vještine ubjeđivanja

I dok su Srbi s pažnjom pratili suđenje “srpskoj carici” u Hagu,  desilo se nešto što ni u najvećoj noćnoj mori nisu mogli zamisliti. Toga 17. decembra 2002. godine, pred Sudskim većem Haškog tribunala, tokom rasprave o visini kazne koja će joj biti izrečena, Biljana Plavšić je pročitala izjavu u kojoj je priznala krivicu za zločine tokom rata u Bosne i Hercegovine.

Pitanje br. 6: Otkud taj nagli obrt kod Biljane Plavšić, koji se više nikad neće desiti kod Srba utamničenih u Hagu?

Pitanje br. 7: Da li je priznanje krivice Biljane Plavšić uvertira za presude o genocudu za Mladića i Karadžića?

I na kraju za mene je veoma indikativno, i moramo da se zapitamo šta ili ko stoji iza njenog odbijanja da se pojavi  kao svjedok odbrane  Radovana Karadžića sa riječima “Smatram da se tamo sudi Radovanu Karadžiću kao što se sudilo Biljani Plavšić, a taj čovek me nije ničim zadužio. Ničim dobrim, a ja ipak nisam svetac, već samo čovek”.

U Hagu se brani Republika Srpska i svakom poštenom Srbinu je mjesto tamo, kao što će to učiniti Momčilo Krajišnik!!!

Ovaj tekst je nastao kao odgovor na mnoge budalaste teorije zavjere koje možete pročitati ovih dana u domaćim medijima. Vidite kako na osnovu tačnih informacija možete da napravite potpuno suludu priču.

Mislite o tome!!!