Betmen: Vidi Robine mislim da je vrijeme da se povučemo.

Robin: Ma nismo mi još za staro gvožđe.

Betmen: Znam Robine, ali vrijeme nas je pregazilo. Nema više klasičnog kriminala, sve je postalo ili terorizam ili sajber kriminal.

Robin: To si u pravu Betmene, ali vjerujem da na planeti Zemlji postoji neki kutak za nas. Mjesto gdje je potrebna pravda, gdje je mrak još uvijek crn i nezaprljan LED diodama i neonskim reklamama. Grad u kojem još uvijek caruje kriminal, gdje su policajci, sudije i političari korumpirani  i gdje još uvijek možeš naći protivnika dostojnog nas. Mjesto u kojem novac ima miris i ukus. Mjesto koje je radioaktivno da možeš očekivati genijalne mutante i kriminalce....

Betmen: Ja neću u Hadžiće, tamo su Vehabije!

Robin: Grad u kojem roditelji i djeca vjeruju da pravda uvijek pobjeđuje i maštaju o superheroju.

Betmen: Ne znam Robine, ovo je ipak 21. vijek. Možda nas je vrijeme pregazilo?

Nekoliko mjeseci kasnije. Nedjeljna konferencija za novinare SNSD-a.

Novinar 1. Smoriše nas sa ovim konferencijama.

Novinarka 2. Priča se da će ova presica biti nešto posebno.

Novinar 3. Šta može biti posebno Dodik, Radmanović, Radojičić, Cvijanovićka, Mazalica, Majkićka, Mikeš, Savićka, Košarac i tako već pola godine.

Novinarka 2. Ama priča se da je danas neki specijalni gost.

Novinar 1. Da Vasić ne pokreće „Lokomobil RS“, STJ? E to bi bila vijest!!!

Čuje se žamor, otvaraju se vrata i u prostoriju ulazi Slobodan Gavranović. U Sali zavlada muk. Samo se u pozadini čulo brijanje kamere TV Simić, jer im nedostaje još 500 KM da kupe digitalne.

Gavranović: Dame i gospodo, čast mi je i zadovoljstvo što danas, ispred SNSD-a,  mogu da budem vaš domaćin. Za to postoji veoma dobar razlog. Poštovana „sedma silo“ molim vas da sjednete na stolice, jer nakon vijesti koje ću vam saopštiti možete samo pasti na dupe, a opozicija me može samo u to isto mjesto da poljubi.

Novinar 3. Možemo li da počnemo?

Gavranović: Počećemo samo da provjerimo da nisu tu u sali neki od Katana ili Vaskovića. Znate kako se kaže u Kalnoviku „Sloboda novinara na nebu, a partijska disciplina u meni“. Vidim da ih ne vidim, možemo početi.

Elem, svi ste čuli da smo nedavno u Banjaluci najavili restrikcije gradske rasvjete, koju je opozicija dočekala sa radošću i veseljem. Poslije te informacije oni su plasirali dezinformaciju da su restrikcije dokaz slabog punjenja budžeta i još jednom pokazali da su im interesi građana na zadnjem mjestu. Ali istina ima i drugu stranu medalje, da kažem slobodno, njenu mračniju stranu.

Znači gašenje svjetala nema veze sa besparicom, koja jeste evidentna, ali za to je kriva globalna kriza, ali i PDP, SDS, nevladine organizacije koje već šest godina namjerno gube izbore da ne bi preuzeli odgovornost za rješavanje životnih problema građana Republike Srpske.

Mi gasimo svjetlo u Banjaluci jer na taj način „činimo“ uslugu našim novim sugrađanima,  dvojici superheroja, Betmenu i Robinu. Oni su prepoznali principijelnu politiku koju vodi SNSD, njegovu borbu protiv kriminala, kao i značaj Republike Srpske i krasotu krajiške ljepotice Banjaluke i nemoć Specijalnog tužilaštva i prešli su da žive kod nas i da nam pomognu.

Takođe njihovim dolaskom mi smo riješili još jedan problem koji je ovaj grad mori već dvije godine.

Novinar 1. Hoće li to oni da renoviraju hirurgiju i presele psihijatriju?

Gavranović: Ne kolega, oni će sljedeće godine da dobiju Ključeve grada Banjaluke, koje već dvije godine zaredom nemamo kome da dodjelimo. To jeste sramota za Banjaluku, ali i to je SNSD uspio da riješi.

Novinar 1. Kakve koristi mi imamo od njih?

Gavranović: Imamo mnogo koristi, ali nabrojaću samo najvažnije:

• Dogovorili smo da spavaju u Staračkom domu i tako promovišu njegove kapacitete širom svijeta. Ako valja Betmenu i Robinu zašto ne bi valjalo i našim penzionerima.
• Obojica će biti uposleni u Specijalnom tužilaštvu po danu, a naveče kao radnici Komunalne policije. Time će ove službe postati efikasnije, a uštedićemo i na uniformama.
• Takođe, uradiće mnogo na promociji našeg grada, ali i Republike Srpske u cjelini, a to možete da pročitate u elaboratu gospodina Barašina, direktora Turističke organizacije Banjaluka.
• Naša djeca će napokon da dobiju domaće i dobre uzore, jer znate da nemamo baš mnogo uspješnih Srba, Bošnjaka, Hrvata i ostalih iz Republike Srpske.

Ne bih više da dužim želim da vam se zahvalim što ste došli i da vam predstavim naše nove sugrađane Betmena i Robina i ako ima pitanja molim vas da budu kratka i jasna. Nemamo mnogo vremena.

Ulaze Betmen i Robin, praćeni uzdasima novinarki, zavišću novinara i sijevanjem bliceva.

Novinar 1. Gospodine Betmene, da li ćete nam otkriti vaš identitet?

Betmen: Nema potrebe za tim kao što nema potrebe da se znaju ni vlasnici Rafinerije Brod.

Novinarka 2. Gospodine Betmen, da li planirate saradnju sa našim i samo našim režiserom Emirom Kusturicom?

Betmen: Interesantan prijedlog i potajno se nadam toj saradnji, ali čekam da se završi Andrićgrad i da razmišljamo o gradnji Gotama što bi i mene i gospodina Kusturicu jako usrećilo.

Novinar 3. Robine, Anđelina ili Monika?

Robin: Monika zna se.

Novinar 4. Ovo je pitanje za oba naša sugrađanina, šta vas je privuklo u Banjaluku?

Betmen: Mislim da je slogan „Kuća do kuće“ bio presudan da izaberem Banjaluku. Hadžići jesu više radioaktivni i daju kvalitetnije mutante-kriminalce, ali nisu toliko urbani kao Republika Srpska i Banjaluka, a želim da naglasim da je ovdje i kriminal organizovaniji.

Novinar 5. Da li se osjećate diskriminisanim kao Sejdić i Finci, jer nećete biti konstitutivni?

Robin: Molim vas kada to ne smeta gospodinu Radojičiću, zašto bi smetalo nama.

Gavranović: Vrijeme nam je isteklo, hvala vam još jednom i nadam se da nas sa superherojima očekuje super budućnost. Hvala.