Izgleda da sam ostario! Pitate se kako to znam? Znam po tome što me mladi ljudi sve više nerviraju? A evo i zašto!!!

Slučaj 1. Antihaški protesti u Foči u organizaciji „Omladinskog pokreta“ iz Foče

O posljednjim oslobađajućim presudama je sve rečeno u posljednjih 20 dana od Nataše Kandić, Karle Del Ponte do srpskih radikala, ali eto našli se i naši omladinci iz Foče da kažu šta misle o tim presudama i to je sasvim u redu. Ali gdje je tu problem?

Problem je u njihovim interpretacije istine, pravoslavlja, čojstva, junaštva i patriotizma. Jednostavno rečeno, sasvim opravdano nezadovoljstvo haškim presudama Gotovini, Markaču i Haradinaju se pretvorilo u veličanje Karadžića i Mladića, četništva, skandiranje „Ubi Hrvata da Šiptar nema brata“ ili pjevanje himne JSO-a.  

Okupljeni omladina u Foči ne mogu, ili ne žele, da razumiju da oslobađajuća presuda hrvatskim generalima i Haradinaju, ni na koji način ne amnestira Srbe od zločina koje su počinili u ovim ratovima. Sud u Hagu možete da nazovete kako hoćete, ali ne smijemo zaboraviti da je u zadnjem ratu u Bosni i Hercegovini poginulo 33 070 bošnjačkih civila, 4 075 srpskih civila i 2 163 civila hrvatske nacionalnosti (Istraživačko dokumentacioni centar). Za svako ubijanje civila treba da se odgovara i tu nije važno ko je Srbin, Hrvat ili Bošnjak, pravoslavac, katolik ili musliman. Sve ostalo je najgora vrsta nacionalizma, što se najbolje može vidjeti kroz izjavu jednog studenta medicine i učesnika protesta koji kaže „da u našoj svijesti postoji ta ideja, koja još uvijek živi, a to je da su naše vojskovođe i naši vojnici bezgrešni, u smislu jer su nas uspjeli odbraniti“.

Ako se već fočanska omladina i studenti zaklinju u pravoslavlje i hrišćanske vrijednosti, što samo po sebi nije ništa loše, moraju da znaju da je i pravoslavlje i hrišćanstvo zasnovano na ljubavi, a ne na mržnji i osveti. Zato malo čudno zvuči izjava  jednog studenta bogoslovije koji reče: „Kad nas prestanu gonit i počnu voljet, onda ćemo znati da nešto nije u radu. Za sad smo dobri“.

Slučaj 2. Omladinskog savjeta Republike Srpske i dug

Predsjednik Omladinskih savjeta Bojan Grebenar je priznao da je neopravdano napravio dugovanje od 20 000 KM, ali mu ne pada na pamet da da ostavku zbog toga, dok se ne izglasa njegova ostavka i dok ne vrati dugove. Tako mlad, a već moralno relativan.

Slučaj 3. Studentski parlament i izgradnja crkve u kampusu

Rukovodstvo  studentskog Parlamenta je pokrenulo inicijativu o  izgradnji  crkve u kampusu, kao što rekoše “Crkva će biti posvećena poginulim studentima, asistentima i radnicima univerziteta. Crkva treba da posluži tome da poginuli ne budu zaboravljeni i kao dostojanstveno obilježje”. Ako spomen ploča kod Pravnog i Šumarskog fakulteta nije dovoljna da se tih ljudi sjetimo, može neki spomenik, ali odkud im ideja za crkvu nije mi jasno? Tako mladi, a već  megalomania i neimari.

Mene više brine nešto drugo, a to je kako to oni zamišljaju da izvedu “Kompletan projekat Spomen crkve bi trebao da bude poklon studenata Univerziteta u Banjoj Luci samom “Studentskom centru”. U projekat bi bili uključeni studenti Arhitektonsko-građevinskog fakulteta, Akademije umjetnosti, Elektrotehničkog, Ekonomskog i svih ostalih fakulteta u zavisnosti od zahtjeva projekta”. Vuče mi sve ovo na 1948. godinu i omladinske radne akcije, bez komunizma ali sa pravoslavljem.

Kažem vam da sam ostario, ne valja mi ova omladina što ćuti, ni kad nešto rade, biće da je do mene.