Zmaj Jova bio je Novosađanin, čovjek koji je imao veoma zlehudu sudbinu zbog smrti svoje djece, ali je svačijoj djeci, na kraju, bio kao otac. Njegov rad je zauvijek ostavio trag na odrastanju mnogih mališana.

Istovremeno, Đura Jakšić je ostao upamćen kao veliki boem, patriota ali i višestruko nadaren umjetnik. Osim pisane riječi, njegove slike su ocrtavale raskošne međe Đurinog talenta.

Priča je vezana za Beograd, iako je Đura došao ovde poslije potucanja po Srbiji i svijetu. Dva pjesnika su bila bliska ali je Zmaj imao dovoljno autoriteta da Đuri ipak skrene pažnju na jedan problem koji bi mogao da preraste u ozbiljnu nevolju. Bio je to porok zvani alkohol.

Đura je volio kafanu i društvo, a živio je prilično neugledno. Iako je danas svim Beograđanima poznata kuća Đure Jakšića u Skadarliji, to nije bila baš ugledna zgrada svog vremena, sa zemljanim podom i oskudnim nameštajem. Hroničari su bilježili čak da je Zmaj, poslije jedne večeri u kojoj su proveli podosta vremena zajedno, poželio da Đuru otprati kući. Međutim, ovaj mu je dozvolio da dođe samo do početka Skadarske ulice, ali ne i dalje ka njegovom domu. Bilo ga je sramota neuglednog načina na koji je njegova porodica živjela.

Ipak, Čika Jovi je više smetala Đurina raskalašnost i sklonost kafanskom životu i čašici. Angedota kaže kako je Zmaj ubijedio pobratima da se okane alkohola, jednostavno - da prestane da pije.

Zaista, Đura je sutra odlučno riješio da prođe pored svih varoških kafana, a da odoli onom pozivu "na po jedan krug". Nije svratio ni u jednu, odvratio je prijatelje da ga uvedu među kafanske stolove... I tako do uveče.

Kada je na kraju dana stigao pred kućni prag, sav ponosan na svoj cjelodnevni "učinak", obratio se samom sebi rječima: "Đuro, svaka ti čast, pravi si karakter! Toliko sam ponosan da te vodim na piće!".

STARO GROBLjE

Poput velikana svog vremena, Đura Jakšić je sahranjen na Starom groblju koje se prostiralo na prostoru današnjeg Tašmajdanskog parka. Iako je bio poznat kao boem, bio je veoma popularan u gradu kao pjesnik i umjetnik.

Kada je njegov sprovod krenuo, okupio se cio tadašnji Beograd. Priča kaže da je čelo kolone, sa njegovim kovčegom već stiglno do grobnog mesta na Tašmajdanu, a da je začelje povorke još bilo kod Đurine kuće, u Skadarliji.

Izvor: Glas Srpske