Evropljani, koji su se "opekli" poslije preuranjenog ulaska Rumunije i Bugarske 2007. godine, ali i Bregzita ne pokazuju veliku volju da prošire svoj klub.

Izjava predsjednika Evropske komisije Žan-Kloda Junkera iz 2014. godine, koji je rekao da nema proširenja tokom njegovog petogodišnjeg mandata, oslabila je mogućnosti reformista na Balkanu, navodi "Ekonomist" i dodaje da danas samo 43 odsto Srba kaže da želi u EU, dok je 2009. članstvo podržavalo 67 procenata srpskih građana. List se pita šta je krenulo naopako. Pristupanje bi, kako se kaže, natjeralo korumpirane elite u regionu da omoguće medijsku slobodu, jačaju vladavinu prava i liberalizuju svoje ekonomije. Mali broj njih želi da učini nešto od ovih dobri stvari, a njihovim zemljama nedostaje snažna administracija koja bi pomogla da prođu kroz promjene.

 

"Oni više ne vjeruju u to kada ih lažemo u vezi pristupa i mi ne vjerujemo njima kada nas lažu da će se povinovati pravilima EU", rekla je Vesela Černeva iz Evropskog savjeta za spoljne odnose.

 

U posljednje vrijeme bilo je nekoliko turbulentnih momenata, piše list navodeći primer krize u Makedoniji, napetosti između Srbije i Kosova. Iako se kasnije region smirio djelimično, kako se navodi, naporima američkih diplomata, posebno Njemačka strahuje od novih sukoba, a visoka predstavnica za spoljnu politiku i bezbjednost Federika Mogerini ulaže intenzivne diplomatske napore na Balkanu.

 

To, kako navodi "Ekonomist", znači rad sa liderima poput Aleksandra Vučića koji je najprije premijerm a sada i predsjednik Srbije. Vučić, ministar u vrijeme Slobodana Miloševića, danas sebe prikazuje kao proevropskog reformatora i kredibilanog ekonomskog menadžera, piše list i dodaje da evropski zvaničnici kažu da nemaju izbora nego da sarađuju sa njim. I dok su Evropljani nekad gajili nade da će ovaj region transformisati tokom procesa pristupanja, oni danas svoju vjeru polažu u trgovinu i investicije. Ovonedjeljni samit u Trstu ponudio je planove za regionalno zajedničko tržište i evropske fondove za infrastrukturu. Kao i uvijek, na riječima je data podrška evropskoj perspektivi Balkanu, ali apetit EU za ostvarivanje političkih promjena je izblijedio, navodi "Ekonomist".

 

Balkanske države su, kako se kaže, naporni partneri, opterećeni političkim razmiricama, slabim ekonomijama i graničnim sporovima zbog djelića vodene površine ili nekog planinskog vrha. Ipak, EU ne bi trebalo da odustane od svog neuređenog zadnjeg dvorišta, ako ni zbog čega drugog ono zato što pasivnost donosi rizik, ocjenjuje "Ekonomist".

 

Dijelovi Balkana su, kako se navodi, već postali rute za krijumčarenje ljudi, droge, oružja u EU, a islamistički ekstremizam pojavio se u dijelovima Bosne i Hercegovine i Kosova. U ovom okruženju, cinične igre lokalnih lidera koji često podstiču krize kako bi izigravali mirotvorca, lako bi mogle da izmaknu kontroli

 

 U tekstu se navodi i da Evropljani često govore o "zloćudnom" uticaju spoljnih sila, poput Rusije i Turske, na zapadnom Balkanu, ali ekonomske, političke i kulturne veze sa ostatkom Evrope ostavljaju u sijenci Moskvu, Ankaru i njima slične, dok većina bakanskih lidera zna da nemaju budućnost van EU.

 

To, kako se navodi, zahtijeva dvostruki pristup - veće oslanjanje na vlade koje tolerišu bezakonje ili neliberalizam i obnavljanje posvećenosti proširenju. Ali sve to traži odustajanje od skepticizma koji je poslije godina razočaranja pustilo korenje. Možda bi, dodaje se, kancelarka Angela Merkel ako pobijedi u septembru na izborima u Njemačkoj, mogla da potroši malo diplomatskog kapitala na Balkanu. U Trstu se puno govorilo da je Balkan na raskršću, a zapravo je region na beskonačnoj obilaznici neispunjenih obećanja i birokratskog praznog hoda, zaključuje britanski list.

 

 

Izvor: Tanjug