Vijesti
ALEKSANDAR ČIČIĆ
Svi muslimani su teroristi...
Svi muslimani su teroristi. Francuzi su nas bombardovali. Srbi su genocidan narod. Nakon terorističkog napada u Parizu, generalizacija je preplavila internet. Odgovornost za ubitačne napade preuzeo je ISIL a pojavila se vijest da su teroristi islamske vjeroispovjesti.
To je dodalo ulje na vatru sveopšte generalizacije i proglašavanja muslimana teroristima. Vjerovatno će se ispostaviti da su svi napadači u Parizu bili islamske vjeroispovjesti ali to ne daje nikakvo opravdanje za ovakvu generalizaciju. Ona može biti veoma opasna stvar, a mi Srbi bismo to trebali najbolje znati.
Ove godine je u UN dostavljen britanski prijedlog rezolucije o Srebrenici, koja indirektno proglašava Srbe genocidnim narodom. Zbog zločina koji je počinila nekolicina, osuđen bi bio cijeli narod. Srećom po nas, ovaj dokument u Savjetu bezbjednosti UN-a nije usvojen.
Na društvenim mrežama započela je kampanja protiv rezolucije, gdje su Srbi sa svih strana svijeta oštro istupali protiv bezočne generalizacije. Upravo ti Srbi sada rade isto ono, što su pokušali pojedini – da zbog jednog zločina generalizuju cijeli narod. Pristupili smo međunarodnoj koaliciji za stigmatizaciju pripadnika islamske vjeroispovjesti. Teroristi koji su izveli napad u Parizu su muslimani. Dakle, muslimani su teroristi. Oni koji su počinili zločin u Srebrenici su bili srpske nacionalnosti. Dakle, Srbi su zločinci. Vidite li koliko je generalizacija opasna stvar?
Rizikujem da me prosječni patriota nazove izdajnikom, ali muslimani nisu teroristi. Muslimani, kao generički pojam za sve pripadnike islamske vjeroispovjesti, nisu počinili sinoćnje terorističke napade. Počinili su ih monstrumi, pojedinci koji pod velom borbe protiv Francuske i Zapada, daju sebi za pravo da ubijaju nevine civile. Baš kao što svi ostali muslimani nisu imali veze sa napadom u Parizu, siguran sam da ni stradali Parižani nisu imali nikakve veze sa odlukama i djelima francuskog vojnog i političkog vrha. Preksinoć su na ulicama Pariza stradali obični građani, plaćajući svojom glavom za tuđe grijehe. Ne postoji opravdanje za sinoćnji čin, niti oprost za počinitelje. Ali da se vratimo problemu sotonizacije evropskih muslimana.
U Francuskoj živi 6 miliona muslimana. Da su samo 1% njih radikalni džihadisti, Francuska bi imala nasuprot sebe armiju od 60,000 terorista. 0,1% znači vojsku od 6,000 džihadista. A sinoćnje napade su počinili njih osmorica. Znači, 0,0001% od ukupnog broja muslimana u Francuskoj. Nije baš postotak koji opravdana generalizaciju.
Drugi, uglavnom desničari, će prstom upirati na sirijske izbjeglice, govoreći kako su oni za sve krivi. Većinom su muslimani, izbjeglice su, pa kako da ne budu krivi? Samo što ti desničari ne shvataju da su te izbjeglice obični ljudi, koji su stvari poput stradanja u Parizu, viđali svakodnevno. Bombaški napadi, likvidacije, stradanja, smrt - razlozi su zbog kojih su napustili svoju zemlju. Nisu oni došli da siju smrt već da sačuvaju život. Osim toga, utvrđeno je da su teroristi mahom francuski i belgijski državljani a ne izbjeglice. Paljenje izbjegličkih kampova u znak odmazde može se porediti sa naredbom kralja Kserksa da se išiba more u znak odmazde zbog oluje koja mu je potopila brodove. Besmisleno je i da nije žalosno, bilo bi smiješno.
Ali ovo je samo dio problema. Mnogobrojni su oni koju opravdavaju stradanje nevinih civila pod parolom „nisu ni oni nas žalili '99“. Kako znate? Možda je među stradalima bilo prijatelja srpskog naroda. Vjerovatno stradali nisu bili generali koji su izdali naređenje za poletanja aviona na SR Jugoslaviju 17. marta 1999. Veličina jednog naroda je u njegovoj empatiji prema pripadnicima drugih naroda i ljubavi prema svome. Ako ćemo likovati nad stradanjem nevinih pripadnika drugih naroda, ma koji god izgovor da imamo, ne možemo sebe nazivati velikim narodom. Naš narod je podnosio neka od najgorih stradavanja u istoriji. Znamo kako je to kada nevini stradaju. Ne postoji opravdanje za ubijanje nevinih civila, bilo da su francuske, srpske, sirijske, kenijske, ruske ili bilo koje druge nacionalnosti. Čovjek je čovjek, a svi ljudski životi bi trebalo da budu podjednako važni.
Ne trebaju Parižanima naši heštegovi i onlajn molitve. Pokažimo solidarnost prema stradalima u Parizu, Bejrutu, Damasku, Najrobiju... Osudimo prave zločince, a ne one koje mi proglašavamo takvima. I nemojmo generalizovati jer svi muslimani nisu teroristi niti su svi Francuzi bombardovali Srbiju.