Ako je došlo strašno doba, ako će i penzije da smanjuju, zašto najprije ne ukinu službene automobile?

Nije to demagogija, to je politika. To je razlika između pokliča: „Za mnom, braćo” i „Naprijed, braćo!” Ako već otkidaju narodu od usta, zašto ne otkinu prvo sebi?

Za to je potrebna samo jedna uredba vlade – evo, ovakva, na primjer. Naslov: Uredba. Tekst: „Vlada Srbije nalaže svim državnim organima i organizacijma da u roku od 15 dana rashoduju sva službena vozila. U Republici Srbiji će ostati 5 (slovima, pet) službenih vozila, koja će imati na raspolaganju premijer i četiri ministra, čije će ime vlada naknadno objaviti.” Ovo posljednje je čist populizam, služi samo za to da narod nagađa ko će ući u plej of za službeni auto, a pošto svi znaju da broje do pet, time će igra biti zanimljivija. No, da završim Uredbu. Iza teksta bi išao potpis, pa onda ono „u Beogradu”, pa novi red, pa „datum” – i gotovo. Nema više službenih automobila.

Da podsjetim – premijer je to sam najavio. I ništa. Najprije je rekao da razmišlja o tome da se potpuno ukine korišćenje službenih vozila: „Imaš dobru platu, sjedi u svoje vozilo i dođi na posao” (Nedjeljnik, 10. oktobar 2013. godine). Da bi nam devet mjeseci kasnije (14. juli 2014) saopštio da ovdje ,,nisu postignuti ozbiljni rezultati” i da je prosto nevjerovatno „koliko i njegovih stranačkih kolega i drugih nije razumjelo potrebu da se preduzimaju teške mjere”. Dobro, razumijem. Samo, ako vlada nije spremna na teške mjere, zašto mi da budemo spremni?

Tačno je da se prodajom službenih automobila neće uštedjeti ni delić potrebne sume novca, ali nije u tome stvar, ne smije se to tako gledati. To je logika šefa računovodstva, a ne logika državnika. Logika državnika je da ne dopusti da namete plaćaju građani, a da čuva funkcionerski vozni park kao zjenicu oka svog. Jer, stvarno, zar da penzioneri plaćaju službeni auto guvernerki NBS, sa platom od pet hiljada evra? Ili direktoru „Srbijagasa”, legendarnom Bajatoviću, sa mjesečnom apanažom od 19.000 evra, većom, dakle, nego što pola Srbije zaradi za cijeli život?

Nego, da pređemo na to računovodstvo, od toga se živi. Ukratko, preveliki su nam rashodi – moramo ih sjeći. Minus u ovoj godini je 2,7 milijardi evra, a održivi deficit, dakle, onaj koji ne vodi u bankrot, manji je od jedne milijarde. I dovde se svi slažu i Fiskalni savjet i premijer – ostali nemaju svoje mišljenje, pa ih preskačem. Znači, sječemo 1,7 milijardi evra! U stvari, još je gore – moramo da skrešemo pune dvije milijarde (dakle, još trista miliona evra), jer će u narednim godinama rashodi za kamate rasti, a velika je vjerovatnoća da će iskrsnuti i neki dodatni izdaci. I tu se svi slažu. To mora da se uradi.

Fiskalni savjet kaže – ima više načina. Najbezbolnije je linearno smanjiti plate i penzije za 15 odsto, tu štedimo 800 miliona evra, a ostatak od 1,2 milijarde štedimo dovođenjem u red javnih preduzeća, suzbijanjem sive ekonomije, racionalizacijom zaposlenosti u javnom sektoru i drugim strukturnim reformama.

Ali premijer Vučić kaže – neee, ne dam da se penzionerima i radnicima uzme osamsto miliona, uzeću im četiristo, poštedjeću milion penzionera! Fiskalni savjet odgovara – može i tako, ali onda moraš da podigneš PDV (gornju stopu sa 20 na 22, a donju sa 10 na 11 ili 12 odsto). Samo, to nije pametno, jer će ti svi pobjeći u sivu zonu, pa opet ništa nisi uradio. A borba protiv sive ekonomije treba da donese uštedu od 300 miliona do 350 miliona – od koga te pare da uzmemo?

Iz aviona se vidi – nema odakle! Kao što se lijepo vidi i to da će sve muke koje nam predstoje završiti neuspjehom. Ali tu nije kraj – onda će nam iduće godine uzeti duplo više samo da postignu isti cilj pred kojim sada zatvaraju oči.

Da budemo načisto ovako postavljene mjere neće ozdraviti srpske finansije. Njihov efekat će biti isti kao što je bio efekat solidarnog poreza – odložiće bankrot za izvjesno vrijeme. A poslije će morati da urade baš to što Fiskalni savjet kaže. Prosto mi se nameće analogija sa čovjekom koji je mnogo volio svog psa, pa mu se srce cijepalo što mora da mu odsječe rep. Iz prevelike ljubavi, rep mu nije isjekao odmah, cijeli, nego ga je sjeckao svakog mjeseca po santimetar.

Nikome ne treba premijer meka srca (niti hirurg, daleko bilo), već onaj sa sigurnom rukom, koji će najprije da ukine sva službena vozila. Nema para, i tačka. Onaj koji će, istovremeno, da raspiše konkurs za direktore javih preduzeća, koji će iz svog džepa da plaćaju minus koji naprave. Uz to, da vlada raspiše konkurs za guvernera Narodne banke, ali pravi konkurs, na primjer, kao onaj u Velikoj Britaniji, gdje su mogli da se jave stručnjaci iz cijelog svijeta, pa dobiše Englezi guvernera – Kanađanina.

A narod kad vidi – odleti Bajatović, odleti Jorgovanka, odletiše limuzine... dobiće prvi jasan signal da je dogorjelo do noktiju.

 Ovako vam ne vjerujemo. Ni računovodstveno – ni državnički.

izvor: Politika.rs